„Moj život, iako na prvi pogled izgleda romantično i lijepo, ispunjen skladnim brakom i pedeset godina zajedničkog života, kao i četrdeset godina karijere u obrazovanju, bio je prožet i velikim patnjama. Prošla sam kroz ratnu golgotu, gubitak materijalnog ali na sreću, sačuvala sam porodicu. Ipak, mnogo sam izgubila i prošla kroz težak period prepun tuge. Smrt mog supruga, koji je preminuo prije nešto više od godinu dana, dodatno je ispunila moj život tugom. Imala sam veliku potrebu da napišem ono što bih željela zaboraviti, kako bih pronašla snage da dočekam još koji trenutak života, jer ovo su već zrele godine.“

Mirjana Đapo je iz Brčkog na početu rata 1992. Godine s obitelji izbjegla u Srbiju. U Brčkom im je spaljena kuća i tada su u njoj izgorjele i brojne skupe knjige.

Tijekom predstavljanja je brčanski kantautor i gitarist Bajro Jukić Čičak izveo poznatu pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“. Autor te pjesme, nastale 1992. godine, je Miroslav Škoro. Pjesma govori o Slavoncima i Baranjcima koji su u ratno vrijeme u Hrvatskoj morali izbjeći i o njihovoj želji da se vrate na svoja ognjišta. Pjesma je doživjela veliku popularnost a osim Škore izvodili su je i „Zlatni dukati“ i još neki izvođači kojima se pridružio i Bajro Jukić Čičak.

O njemu je u knjizi „Popis insana“ napisao pisac i psiholog Hakija Karić:
„Bajro Jukić Čičak je rođen 1954. godine u Koraju gdje je živio u mladosti dok nije doselio u Brčko. U sebi posjeduje umjetničku lozu, tu korajsku notu nadahnuća koja je svojstvena mnogim osobama iz tog kraja. Oni koji odu iz svoga rodnog zavičaja, adaptiraju se u nove sredine postajući integralnim dijelom istih, ali taj njihov osebujni kod, ta nesvakidašnja posebnost ih odvaja od drugih. Njihov zavičaj plamti iz njihovih očiju; taj žal za žuborom Dajankuše, cvjetnim livadama, zrelim kajisijama i kruškama kakvih malo gdje ima – to je kolorit njihovih duša.“
I Bajro Jukić je morao tijekom rata u Bosni izbjeći iz grada Brčkog, iz posavske ravnice, u selo Gornji Rahić. Tamo je i čuo i počeo i sam izvoditi pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“.

Žarko Milenić