Često razmišljam o Krapnju. Otoku Krapnju, i pitam se: Kako su se krapljanski ronioci osjećali u ronilačkim odijelima sa cipelama od olovnih đonova dok su se spuštali sa barkase u morsku dubinu, njihov svijet je bila mrtva morska tišina, bubnjanje u ušima, bitka sa teretom pod morem, čuvanje od morskih struja i često gledanje smrti u oči. Za mog boravka, života i rada na otoku Krapnju često sam razgovore navodio na tu temu pronalazeći izuzetne sugovornike kojih među žiteljima Krapnja nije manjkalo.