Evanđelje: Luka, 23, 35-43

³³ Raspeće

I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
³⁴ A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
³⁵ Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
³⁶ Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom ³⁷ govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
³⁸ A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«

³⁹ Dobri razbojnik

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« ⁴⁰ A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? ⁴¹ Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« ⁴² Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« ⁴³ A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju !«

 32) ISUSU SE IZRUGUJU

(IZMEĐU PODNE I TRI SATA POPODNE U PETAK, 7. TRAVNJA G. 30)

Mt 27,39—44; Mk 15,29—32; Lk 23,35b—43

U ovim posljednjim časovima Isusova života sinoptici pripovijedaju kako su mu se rugale četiri vrste osoba: prolaznici, članovi Vijeća, vojnici i zločinci raspeti s njim.

• Pogrde prolaznika. — Stratište se nalazilo blizu gradskih vrata, na mjestu kud je prolazilo dosta svijeta. Neki koji su tada prolazili stadoše grditi Isusa gestima i riječima. Gest se sastojao u »mahanju glavom«, stari židovski izraz za ruganje (usp. Iz 37,22; Jer 18,16; Tuž 2,15, itd.). Ovim riječima bitno se ponavlja ono što su rekli lažni svjedoci na sudu (Mk 14,58; usp. Iv 2,19). Bila bi golema stvar srušiti jeruzalemski hram i podignuti ga u tri dana. Takav izraz ostaje duboko urezan u pučkoj mašti, pa je razumljivo da su vođe govorili o tome prolaznicima. Ali, lakše nego srušiti i ponovno sagraditi hram, bilo bi osloboditi samog sebe s križa. Ako si rekao da možeš učiniti ono, puno bi lakše mogao učiniti ovo: sađi, dakle, s križa, spasi se! Mt stavlja prije toga: »Ako si Sin Božji«. Ovo je druga, glavna optužba, zbog koje je Isus bio osuđen na smrt od židovskih vlasti (Mt 26, 63—65; Mk 14,61—64; Lk 22,67—71). I ovu su pojedinost vođe vješto proturile među svijet. Lukavi su i dosljedni: pred jednostavnim svijetom, koji je osjetljiv na svoju vjeru, Isus je predstavljen kao buntovnik protiv vjere otaca (sin Božji, rušenje hrama), dok je kod Pilata bio optužen kao buntovnik protiv carstva (Lk 23,2; Iv 19,12).
• Pogrde članova Velikog vijeća. — Blizu križa nalaze se i neki predstavnici Velikog vijeća. Lk ih naziva općim imenom (prvaci, poglavice), Mk spominje dvije kategorije osoba, koje su ulazile u sastav Vijeća (veliki svećenici i pismoznanci), Mt dodaje još i treću kategoriju (starješine). Njihova je prisutnost ovdje razumljiva: veliki je neprijatelj uništen, treba uživati u događaju i lično provjeriti svršetak; a možda su ponešto i zabrinuti, jer je za vrijeme svog života ovaj čovjek učinio mnogo izvanrednih stvari, i tko zna da nije i ovdje spremio kakvo iznenađenje...

I poglavice se rugaju Isusu gestima i riječima. Gest je »napeti nos« (Lk), a tako se i usta iskrivljuju: poznato je da se mimikom lica može izraziti mnogo toga. Ali, sve to rade »među sobom« (Mk); oni se ne miješaju s pukom, niti se obraćaju osuđeniku kao puk: njihovo je veselje puno istančanije, intimno. Tako i razgovaraju o stvari među sobom. Druge je spašavao: liječio je bolesne, čak je i mrtvace uskrisivao. Ne mogu se nijekati činjenice, ali tko zna kakvim je to sredstvima postizavao. Oni su dobro učinili što nikad nisu priznali da on djeluje božanskom moću, jer kad bi posjedovao tu moć, morao bi to sada pokazali. Stvarno je ne pokazuje: dobro je prikovan na križ, ne može se spasiti.

Na sudu je rekao da je Mesija, Krist Božji, Izabranik (Lk), kralj Izraela (Mt, Mk): ako to jest, neka sada siđe s križa, možda mu i povjerujemo (uživaju u ironiji)...[1]

• Pogrde — Donosi ih jedini Lk.[2] Činjenica nije nevjerojatna: ako se sami njegovi sunarodnjaci ne umaraju rugajući mu se, zašto to ne bi i oni učinili, da tako malo razbiju dosadu stražarenja? Sadržaj pogrda je bitno isti kao i prije.
• Pogrde razapetog razbojnika. — Doslovno, prema Mt (r. 44) i Mk (r.32), Isusu su se izrugivala oba razbojnika, koja su s njime bila razapeta. To se obično shvaća kao množina kategorije a ne broja. Slično kaže Lk (r.36), da su se »vojnici« približavali da mu ponude ocat, iako je očito da se radi samo o jednom. Treba, dakle, pripustiti Lukinu obavijest (r.39), da je samo jedan od obješenih zlikovaca počeo grditi Isusa.

Što se tiče sadržaja, Mt i Mk sažimaju: kažu naprosto da su ga grdili. Lk naprotiv donosi same riječi pogrde i reakciju drugog, »dobrog« razboj­nika.

Razbojnik koji grdi Isusa jest Židov, jer zna za Mesiju, za Krista. On u stvari »kori« Isusa (grčki glagol ima više to značenje): sav svijet kaže da ti svojataš za sebe da si Mesija; ako je to tako, morao bi spasiti sebe i nas; onda, zašto to ne činiš?

Njegov drug reagira protiv njega: ti si bezbožan čovjek, ti si izgubio strah Božji, kad sebi dopuštaš grditi nesretnog čovjeka, koji trpi isto što i ti: tim teži je tvoj grijeh što grdiš dobrog čovjeka, koji je bio nevino osuđen, dok smo nas dvojica zaslužili našu kaznu pa bi stoga trebalo da se još više bojiš Boga...

Zatim se obraća k Isusu i moli ga da ga se sjeti kad dođe »u svom kraljevstvu«, to jest u svom kraljevskom dostojanstvu, u svojoj slavi i kraljevskom veličanstvu... Vidi se da je i ovaj razbojnik Židov, jer vjeruje u slavnu objavu Mesije u eshatologiji, koja će biti popraćena uskrsnućem.

Odgovor Isusov dobrom razbojniku jest njegova TREĆA RIJEČ na križu: »Uvjeravam te da ćeš danas biti sa mnom u raju«. Danas. Nećeš trebati čekati onog slavnog svršetka, o kom si govorio, jer ćeš već danas, skupa sa mnom, iskusiti sreću života u Bogu. »Raj«, prema židovskim apokaliptičkim idejama onog vremena, jest slasni vrt, kamo idu duše pravednika poslije smrti. I židovska vjerovanja o »šeolu« razlikuju u njemu dva odjela: jedan za dobre a drugi za zle. Isus mu obećaje (znači da s potpunom vlašću raspolaže ljudskom sudbinom), da će biti skupa u onom dobrom odjeljenju …

(Iz knjige Augustina Augustinovića, Povijest Isusova I. Sarajevo, 1984. str. 378 – 379)

 ______________________________________________________________________

[1] R. 43 Mt jest dodatak ovog evanđelista. Njegov prvi dio skoro je navod mesijanskog Ps 22,9, prema grčkom prijevodu. Mt ga je samo malo preudesio prema okolnostima. U psalmu, to su riječi bezbožnika, koji se rugaju Mesiji, razvlačeći usne i mašući glavom (r.8), na što se možda ciljalo malo prije (r.39 Mt; r.29 Mk). Izgleda da Mt, premda to ne kaže izričito, želi dati naslutiti da su članovi Velikog vijeća, uzevši ulogu bezbožnika onog psalma, stvarno ispunili ono proročanstvo S. Z. — Drugi dio retka, u ustima članova Vijeća, shvaća se kao razlog radi kojeg bi Bog morao osloboditi Isusa, kad bi onaj razlog bio istinit; podrazumijeva se, da nije istinit; na taj se način ponavlja ono što su prolaznici već bili bacili u lice raspetomu.

[2] On ovdje unaprijed donosi ocat ponuđen Isusu, što treba staviti kasnije (Iv 19,29).