18 Navještenje Josipu
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. 19 A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« 22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel– što znači: S nama Bog!
24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Slika 2 Sv. Josip spava
Iz obraćanja Pape Franje obiteljima u Manili, 16. siječnja 2015.
Također bih vam htio reći nešto vrlo osobno. Jako volim svetog Josipa jer je on muškarac tišine i snage. Na svom stolu imam sliku svetog Josipa koji spava. Čak i kad spava, brine se o Crkvi! Da! Znamo da on to može. Tako, kad imam neki problem, poteškoću, napišem kratku poruku i stavim je pod njegovu glavu - neka sanja o tome! Drugim riječima, kažem mu: moli za taj problem!
Zatim, buđenje oda sna i bijeg s Isusom i Marijom. Ti dragocjeni trenuci odmora s Gospodinom u molitvi trenuci su koje bismo možda htjeli produžiti. Ali kao i sveti Josip, jednom kad smo čuli Gospodinov glas, moramo se prenuti oda sna; moramo ustati i djelovati (cf. Rim 13:11). U svojim obiteljima - trebamo ustati i djelovati! Vjera nas se uklanja iz svijeta, nego vuče dublje u nj. To je vrlo važno. Mi trebamo biti duboko angažirani u svijetu, ali snagom molitve. Svaki od nas, zapravo, ima posebnu ulogu u pripremi za dolazak Kraljevstva Božjeg u naš svijet.
Kao što je dar Svete Obitelji bio povjeren svetom Josipu, tako je dar naše obitelji i njezinog mjesta u Božjem planu povjeren nama. Dakle, Sveta Obitelj bila je povjerena svetom Josipu da se može brinuti za nju. Svakom od vas, svakom od nas - jer i ja sam dio obitelji - zapovjeđena je briga za Božji plan. Anđeo Gospodnji otkrio je Josipu opasnosti koje su prijetile Isusu i Mariji i prisilile ih da pobjegnu u Egipat i onda se nastane u Nazaretu. Tako i u naše vrijeme Gospodin nas zove da prepoznamo opasnosti koje prijete našim obiteljima i zaštitimo ih od svake naude.
Budimo na oprezu od kolonizacije svijeta novim ideologijama. Ima takvih ideologija koje žele uništiti obitelj. One nisu rođene iz snova, molitava, blizine s Bogom ili misije koju nam Bog daje; izvanjske su i baš ih zato zovem oblicima kolonizacije. Nemojmo izgubiti slobodu misije koju nam je Bog dao, misije obitelji. Kao što su naši narodi u određenom trenutku svoje povijesti bili dovoljno zreli da kažu ne svim oblicima političke kolonizacije, tako i mi u svojim obiteljima trebamo biti vrlo mudri, vrlo lukavi, vrlo jaki kako bismo rekli ne svim pokušajima ideološke kolonizacije naših obitelji. Trebamo zamoliti svetog Josipa, prijatelja anđela, da nas nadahne da znamo kad možemo reći da, a kad moramo reći ne.
(Preuzeto sa portala Opus Dei)
………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..
Od Luke znamo mjesto i okolnosti Isusovog začeća (prizor navještenja).
Matej samo ustanovljuje da je Marija začela na vrhunaravan način, i da se to dogodilo prije nego što je počela živjeti s Josipom (djevičansko začeće), dok se još uvijek nalazila u razdoblju zaruka.
I sad najedanput Josip zapaža da je Marija u drugom stanju. Kad je to mogao zapaziti? Treba pretpostaviti neka četiri mjeseca trudnoće, kad ona počinje biti vidljiva izvana. To bi značilo jedan mjesec poslije njezinog posjeta Elizabeti; zbog toga smo gore stavili »početkom drugog polugodišta g. 747.
Sasvim je prirodno da je Josip budno pazio na sve što se odnosilo na njegovu zaručnicu. Njezina ga je trudnoća strašno zbunila. Nije mogao misliti na drugo, nego na pogrešan korak. Kazna za takve prekršaje tako je velika, da se on i ne usuđuje pitati je, od straha da bi mogao čuti vrlo neugodne stvari. Uostalom, možda mu ni sama Djevica nije bila u stanju dati neko zadovoljavajuće i vjerodostojno tumačenje tog misterija. Budući da je bio čovjek u svemu ispravan, odluči se za zakonsko »otpuštanje«. Ali, želi to učiniti »potajno«, tj. s najvećom mogućom obazrivošću unutar neizbježnih zakonskih norma (usp. Pnz 24,1). Unatoč svemu tome, s njegove strane postoji veliko poštovanje prema Djevici: sve izgleda vrlo stvarno, a sve je tako nevjerojatno ...
Dok se on muči s tim mislima, dolazi mu vrhunaravna objava o tom predmetu, puno uvjerljivija nego sve što bi mu sama Marija mogla reći. Daje mu se do znanja da se može slobodno oženiti Marijom, kako je već bio naumio, jer je sin kojega ona nosi u svojoj utrobi izravni plod Božje moći. Sam Josip treba mu dati ime, izjavljujući tako svoje zakonsko očinstvo nad njim, kao da bi se rodio iz njegovog braka. I dat će mu ime Isus, koje već po svom značenju (»Jahve spašava«) označava njegovo vrhunaravno poslanje: spasit će svijet od grijeha. Ovim zakonskim Josipovim očinstvom, Isus će biti povezan s lozom Davidovom: mesijanski spasitelj.
S tim vrhunaravnim posredovanjem iščezavaju sve Josipove sumnje. Slavi se svadba; tim se svršava razdoblje zaruka, započeto prije godinu dana.
U času Navještenja mijenja se — možemo reći — religiozna ličnost Djevice. Ona dobiva novu svijest. Poslije toga Božjeg čuda u njoj, jedna je stvar za nju sigurna i odlučena: da nikad neće moći imati spolnih odnosa s bilo kojim čovjekom. Prije sklapanja braka, smatrala je svojom dužnošću obavijestiti o tome svoga zaručnika. Josip je ljubi toliko, da pristaje na brak s tim pogodbama. I on s ljubavlju prihvaća vrhunaravni nacrt Božji i tako se djelotvorno uključuje u povijest spasenja.
Kad se zatim rodio Isus, on nad njim vrši svoje zakonsko očinsko pravo pa mu daje ime.
(fra Augustin Augustinović, Povijest Isusova I, Sarajevo 1984. str.34-35)
Priredio: fra Petar Matanović