TRIDESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODIU 

Nedjelja, 23. 11. 2025.

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

Misao iz evanđelja dana

Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Prvo čitanje: 2Sam 5,1-3

Pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Dođoše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: »Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’« Tako dođoše sve starješine izraelske kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Gospodinom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom.
Riječ Gospodnja.


Otpjevni psalam: Ps 122,1-5

Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja.

Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.


Drugo čitanje: Kol 1,12-20

Prenio nas je u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Braćo:
Zahvaljujemo Ocu
koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
u kome imamo otkupljenje,
otpuštenje grijeha.
On je slika Boga nevidljivoga,
prvorođenac svakog stvorenja.
Tà u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo prijestolja, bilo gospodstva,
bilo vrhovništva, bilo vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je glava tijela, Crkve;
on je početak, prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude prvak.
Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu
i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Riječ Gospodnja.


Evanđelje: Lk 23,35-43

Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Riječ Gospodnja.

32) ISUSU SE IZRUGUJU
(IZMEĐU PODNE I TRI SATA POPODNE U PETAK, 7. TRAVNJA G. 30)
Mt 27,39—44; Mk 15,29—32; Lk 23,35b—43

U ovim posljednjim časovima Isusova života sinoptici pripovijedaju kako su mu se rugale četiri vrste osoba: prolaznici, članovi Vijeća, vojnici i zločinci raspeti s njim.
1) Pogrde prolaznika. — Stratište se nalazilo blizu gradskih vrata, na mjestu kud je prolazilo dosta svijeta. Neki koji su tada prolazili stadoše grditi Isusa gestama i riječima. Gesta se sastojao u »mahanju glavom«, stari židovski izraz za ruganje (usp. Iz 37,22; Jer 18,16; Tuž 2,15, itd.). Ovim riječima bitno se ponavlja ono što su rekli lažni svjedoci na sudu (Mk 14,58; usp. Iv 2,19). Bila bi golema stvar srušiti jeruzalemski hram i podignuti ga u tri dana. Takav izraz ostaje duboko urezan u pučkoj mašti, pa je razumljivo da su vođe govorili o tome prolaznicima. Ali, lakše nego srušiti i ponovno sagraditi hram, bilo bi osloboditi samog sebe s križa. Ako si rekao da možeš učiniti ono, puno bi lakše mogao učiniti ovo: siđi, dakle, s križa, spasi se! Mt stavlja prije toga: »Ako si Sin Božji«. Ovo je druga, glavna optužba, zbog koje je Isus bio osuđen na smrt od židovskih vlasti (Mt 26, 63—65; Mk 14,61—64; Lk 22,67—71). I ovu su pojedinost vođe vješto proturile među svijet. Lukavi su i dosljedni: pred jednostavnim svijetom, koji je osjetljiv na svoju vjeru, Isus je predstavljen kao buntovnik protiv vjere otaca (sin Božji, rušenje hrama), dok je kod Pilata bio optužen kao buntovnik protiv carstva (Lk 23,2; Iv 19,12).
2) Pogrde članova Velikog vijeća. — Blizu križa nalaze se i neki predstavnici Velikog vijeća. Lk ih naziva općim imenom (prvaci, poglavice), Mk spominje dvije kategorije osoba, koje su ulazile u sastav Vijeća (veliki svećenici i pismoznanci), Mt dodaje još i treću kategoriju (starješine). Njihova je prisutnost ovdje razumljiva: veliki je neprijatelj uništen, treba uživati u događaju i lično provjeriti svršetak; a možda su ponešto i zabrinuti, jer je za vrijeme svog života ovaj čovjek učinio mnogo izvanrednih stvari, i tko zna da nije i ovdje spremio kakvo iznenađenje...
I poglavice se rugaju Isusu gestama i riječima. Gesta je »napeti nos« (Lk), a tako se i usta iskrivljuju: poznato je da se mimikom lica može izraziti mnogo toga. Ali, sve to rade »među sobom« (Mk); oni se ne miješaju s pukom, niti se obraćaju osuđeniku kao puk: njihovo je veselje puno istančanije, intimno. Tako i razgovaraju o stvari među sobom. Druge je spašavao: liječio je bolesne, čak je i mrtvace uskrsavao. Ne mogu se nijekati činjenice, ali tko zna kakvim je to sredstvima postizavao. Oni su dobro učinili što nikad nisu priznali da on djeluje božanskom moću, jer kad bi posjedovao tu moć, morao bi to sada pokazali. Stvarno je ne pokazuje: dobro je prikovan na križ, ne može se spasiti.
Na sudu je rekao da je Mesija, Krist Božji, Izabranik (Lk), kralj Izraela (Mt, Mk): ako to jest, neka sada siđe s križa, možda mu i povjerujemo (uživaju u ironiji)... 3) Pogrde vojnika. — Donosi ih jedini Lk. Činjenica nije nevjerojatna: ako se sami njegovi sunarodnjaci ne umaraju rugajući mu se, zašto to ne bi i oni učinili, da tako malo razbiju dosadu stražarenja? Sadržaj pogrda je bitno isti kao i prije.
4) Pogrde razapetog razbojnika. — Doslovno, prema Mt (r. 44) i Mk (r.32), Isusu su se izrugivala oba razbojnika, koja su s njime bila razapeta. To se obično shvaća kao množina kategorije a ne broja. Slično kaže Lk (r.36), da su se »vojnici« približavali da mu ponude ocat, iako je očito da se radi samo o jednom. Treba, dakle, pripustiti Lukinu obavijest (r.39), da je samo jedan od obješenih zlikovaca počeo grditi Isusa.
Što se tiče sadržaja, Mt i Mk sažimaju: kažu naprosto da su ga grdili. Lk naprotiv donosi same riječi pogrde i reakciju drugog, »dobrog« razbojnika. Razbojnik koji grdi Isusa jest Židov, jer zna za Mesiju, za Krista. On u stvari kori« Isusa (grčki glagol ima više to značenje): sav svijet kaže da ti svojataš za sebe da si Mesija; ako je to tako, morao bi spasiti sebe i nas; onda, zašto to ne činiš?
Njegov drug reagira protiv njega: ti si bezbožan čovjek, ti si izgubio strah Božji, kad sebi dopuštaš grditi nesretnog čovjeka, koji trpi isto što i ti: tim teži je tvoj grijeh što grdiš dobrog čovjeka, koji je bio nevino osuđen, dok smo nas dvojica zaslužili našu kaznu pa bi stoga trebalo da se još više bojiš Boga...
Zatim se obraća k Isusu i moli ga da ga se sjeti kad dođe »u svom kraljevstvu«, to jest u svom kraljevskom dostojanstvu, u svojoj slavi i kraljevskom veličanstvu... Vidi se da je i ovaj razbojnik Židov, jer vjeruje u slavnu objavu Mesije u eshatologiji, koja će biti popraćena uskrsnućem.
Odgovor Isusov dobrom razbojniku jest njegova T R E Ć A R I J E Č na križu: »Uvjeravam te da ćeš danas biti sa mnom u raju«. Danas. Nećeš trebati čekati onog slavnog svršetka, o kom si govorio, jer ćeš već danas, skupa sa mnom, iskusiti sreću života u Bogu. »Raj«, prema židovskim apokaliptičkim idejama onog vremena, jest slasni vrt, kamo idu duše pravednika poslije smrti. I židovska vjerovanja o »šeolu« razlikuju u njemu dva odjela: jedan za dobre a drugi za zle. Isus mu obećaje (znači da s potpunom vlašću raspolaže ljudskom sudbinom), da će biti skupa u onom dobrom odjeljenju …

(Tumačenje evanđelja: fra Augustin Augustinović, Povijest Isusova II, str. 278-279)

Priredio: P.M.