Pokazalo se koje bogatstvo imamo u ljudskome potencijalu, a onda se ko mrak, ne mislim na onu uz ispriku, gospođu Mrak, u sve uvuče politika i sve dobrano zacrni. Isplivaju pitanja za nama, pitanja pred nama. Strah od jeseni. Jeseni vruće i kipuće. Tolike smo nade polagali u turizam, a turizam kao sva naša gospodarska politika na slabim i tankim nogama, a općenito to je rizična grana koja ovisi o toliko faktora, od čudi prirode do čega sve ne. Sve svoje nade, razvoj i opstanak staviti samo na tu granu, koju zaljulja svaka jača nepogoda, tragikomično je. Poljoprivreda se nametnula i nameće kao grana opstanka. Strateška, obrambena. Kada se u ovakvim izuzetnim situacijama svatko zabavi sobom, zavuče u mišju rupu, u sebe, zatvori granice, zatvori se i Europa, pokaže pravo lice na tragu one narodne : Bog prvo sebi stvori bradu. Onda nam ostane gladnih usta zijevati ko svraka na jugovinu. Ukazivati na (pre)glomazni državni aparat, pune gradske i županijske urede „savjetnika“ viši i niži ovjeritelja državnih i županijskih pečata, koji nam još više kompliciraju život izmišljajući sebi posao. A po našim poljima korov. Trećinom lijepe naše caruje korov. Niću vikend kuće, legalne i ilegalne, po šumama i gorama, po pašnjacima i oranicama.

Moglo bi se i o korovu u prenosnom smislu ali uzeo bih se poljoprivrede. O našim potencijalima i ptice na grani znaju. Ali tu su lobiji, uvozni, koji drma državom, i prijeći, stoji kao brana boljitku i razvoju. Prodaju nam neku stvar pod stvar. Od štandova na tržnicama demotivirajući našega proizvođača sumnjivo niskim cijenama. Damping cijenama - Damping je postupak uništenja konkurencije prodajom proizvoda po cijenama koje ne pokrivaju troškove proizvodnje, a provodi se u cilju stjecanja monopola, duopola ili oligopola.

S bjelosvjetskih lagera uvoze škart-robu, prazne tuđe komore, kada se iste čiste i pripremaju za prijem nove robe a ta se ne može prodavati na njihovome tržištu. Neku od te robe „uvoznici“ dobiju za ništa, samo da je odvezu, i kako tim osionim ozrelitim grupacijama stati u kraj. Puni ko brod ne žale „podmazati“ gdje treba i ruka ruku mije. Selo i seljak propadaju. S takvim namirnicama propadamo zdravstveno i kako sve ne i svi mi ostali. Onda se u novinama, tragom istraživačkoga novinarstva pojavi otkriće koje nas zanebesa koju smo uvezenu bolest konzumirali kroz uvezene namirnice. Zazvone zvona i utihnu. Brže bolje se ušutkaju. Pojede vuk magarca i onda opet „Jovo na novo“. Pa čitamo u novinama: T.,  je u posjedu dokumenata koji dokazuju da inspektori nisu uspjeli utvrditi tko je proizvođač mesa korištenog u fast foodu Pikito u Virovitici, iako su znali da je meso došlo iz Poljske, preko slovenskog zastupnika koji je uvozio zaraženu govedinu. – Tisuće je takvih primjera. Ako nas korona ne osvijesti, teško da će, čeka nas Jesen. Povratak korone, ako ne kao virusa, ne daj Bože, daleko joj kuća. Onda kao krnje – krivca za sve. Pa i za poljoprivredu, preglomazan državni aparat, gradske ovjeritelje gradskih pečata – tj. raznih „savjetnika“ – zašto ne reći uhljeba. Pa se već rade i natjecanja, izbori najuhljeba godine. Evo nekih pobjednika: Za uhljeba pretprošle godine izabran je Mladen Jozinović, bivši direktor smetlišta u Piškornici koji je sam sebi isplatio milijunske bonuse. Prošle godine, uhljeb godine bio je saborski zastupnik Tomislav Saucha. Trebali bi i mi u našoj županiji pokrenuti takav izbor, bilo bi kandidata.

Nikola Šimić Tonin