2 Pitanje i svjedočanstvo Ivanovo
A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike 3 da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 4 Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: 5 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 6 I blago onom tko se ne sablazni zbog mene.«
7 Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8 Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9 Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka.
10 On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
11 Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
Slika: Krvnik odsijeca glavu sv. Ivanu Krstitelju, po želji mlade plesačice na Herodovu rođendanu!
KRSTITELJEVO POSLANSTVO (SRPANJ G. 28)
(Mt 11,2—6); Lk 7,18—23)
Ivan Krstitelj bačen je u tamnicu u svibnju g. 28, i poslije tog utamničenja Isus je poduzeo svoj put u Galileju, da tamo započne svoje dugo djelovanje.
Krstitelj je već dva mjeseca u zatvoru. Ta dva mjeseca vrlo su plodna u Isusovom životu, bogata djelovanjem, čudesima, važnim naucima. Krstiteljev zatvor nije sasvim strog; mogu ga posjećivati njegovi učenici; ustupak koji se možda duguje sujevjernom strahu, što ga je pred njim osjećao Herod. Pri tim posjetima, učenici ga obavještavaju o svim stvarima koje se odnose na Isusa (Mt r. 2; Lk r. 18). Ali sve što u tamnici čuje tako je oprečno onome što je on očekivao od Mesije, da počinje sumnjati. I da se oslobodi sumnje, šalje dvojicu svojih učenika da upitaju Isusa, je li on konačno Mesija (»onaj koji ima doći«, mesijanski naslov u svim našim evanđeljima), ili treba čekati drugoga...
Ova Krstiteljeva sumnja oduvijek je sablažnjavala mnoge. Nema razloga za to. Sumnja je dobra, ako nije isto što i nijekanje ili odbijanje. Pretpostavlja želju da se bolje spozna neka stvar, da se vidi jasnije. Shvatljiva je u Krstiteljevom slučaju. Tamnica je u stanju da unese pometnju i u najjače karaktere. Njegovi su učenici ljubomorni zbog Isusovih uspjeha, i tko zna koliko su netočnosti i poluistina ispričali svom učitelju. Osim toga, tu je i objektivna stvarnost. Po njegovom mišljenju, Mesija bi morao biti eshatološki osvetnik zla, Mesija koji je položio sjekiru na korijen stablima, koji čisti svoje gumno i rastavlja pšenicu od pljeve (Mt 3,10—12); ali ništa se od svega toga nije dogodilo, niti ima izgleda da će se dogoditi.
Istina je, da je on na Jordanu bio siguran da je Isus Mesija, ali stvari su se puno promijenile od onog vremena: nisu se ispunila njegova očekivanja. Ali još uvijek ima vremena, neka već jednom počne djelovati u tom smislu, i onda nitko više neće sumnjati o njegovom mesijanskom značaju.
Isus odgovara neizravno, upozorujući na djela kojima su svjedoci bili i Ivanovi učenici iz njegova poslanstva. Vidi se da su oni neko vrijeme ostali skupa s Isusom, promatrajući sve što on radi. U njihovoj prisutnosti, (»u taj čas«, Lk r. 21), Isus je imao prilike da učini više čudesa. Ali kako njegova djela uvijek idu skupa s evangelizacijom, Ivanovi su učenici mogli isto tako čuti neke njegove nauke (stvari koje »čujete«, Mt r. 4). Osim onoga što su osobno vidjeli i čuli, sigurno su imali izvještaje i o mnogim drugim sličnim
stvarima koje je on prije bio učinio. Eh pa dobro, neka idu i kažu Krstitelju sve što su vidjeli i čuli i što su čuli od drugih: da se čine sve vrste čudesa, kojima se pomaže ljudima u nevolji, i da se naviješta vesela vijest siromasima; upravo onako kao što je naviještao prorok Izaija imajući na umu mesijanska vremena (usp. Iz 29,18—19; 35,5—6; 61,1—2). Ni sjekira ni oganj, nego milosrđe, dobrota, ljubav ...
To je autentična slika Mesije, kakvu je Bog želio i navijestio i koju Isus vjerno ostvaruje u svojoj osobi. Svi je neće moći prihvatiti. Ali blago onima koji je prihvate po vjeri, i tako se ne sablazne zbog Isusa, to jest ne stvore poteškoća svojoj vjeri unaprijed zamišljenom idejom koja ne odgovara stvarnosti...
Da Krstiteljeva sumnja nije bila nijekanje, nego da je imala pozitivne namjere, dokazuju slijedeći Isusovi izrazi o njemu; uistinu, ništa nije pretrpjelo njegovo visoko mišljenje o velikom zatočeniku.
ISUSOVA SVJEDOČANSTVA O KRSTITELJU (SRPANJ G. 28)
(Mt 11,7—11); Lk 7,24—35; (Lk 16,16)
Ovaj mali odsjek sadrži niz pohvalnih Isusovih osvrta na Krstitelja. Oba evanđelista donose ga poslije Ivanova izaslanstva. To je protuteža. Postojalo je suparništvo između Ivanovih i Isusovih sljedbenika. Stoga se ona Ivanova nesigurnost mogla loše tumačiti i baciti nepovoljnu sjenu na njega. Isus želi otkloniti tu pogibelj. On je dobro razumio značenje Ivanova posredovanja iz zatvora. On je bolje nego itko poznavao i cijenio izvanrednu veličinu ovog čovjeka.
Kod Luke je određeno povijesno mjesto ovog događaja: malo poslije Govora na gori. Ove se pohvale mogu podijeliti na pet odjeljaka, koji nisu među sobom napose dobro logično povezani; iz toga bi se moglo slutiti da su neki od njih bili izrečeni drugom zgodom a doneseni ovdje radi iste teme (na primjer Mt 11,12—13 nalazi se, iako drukčije stilizirano, u drugom kontekstu kod Lk 16,16).
Isus govori ove komentare pred »mnoštvom naroda«: stalo mu je do toga da svoje visoko mišljenje o Krstitelju ustvrdi pred cijelim svijetom. I ne čini to zato da bi mu ugodio i zadobio njegovu milost, jer su njegovi izaslanici već bili otputovali.
Mt 11,7—10; Lk 7,24—27.
U ovom. ulomku Isus hvali jaki Krstiteljev karakter i njegov isto tako snažan stil života, a sve to povezano s posve jedinstvenom ulogom koju je on imao u povijesti spasenja. Isus oživljuje spomen na one dane prošle jeseni na Jordanu, u kojima je i on sudjelovao skupa s mnogim koji su sada ovdje njegovi slušatelji. Služeći se pitanjima, da postigne više živahnosti i interesa, ustanovljuje ove tri činjenice:
— Tamo na Jordanu nisu vidjeli nekog slabića, koji se naklanja prema volji mogućnika ili prema nestalnim prohtjevima masa, kao što se pri najmanjem vjetru njišu trske jordanskih trščaka; nego su mogli vidjeti čovjeka iskovanog od jednog komada, nepopustljivog u svojim zahtjevima, koji je tražio potpunu promjenu života, koji se nije bojao nazvati zmijskim porodima one koji su to zasluživali...
Tamo nisu vidjeli mekušca, obučenog u sjajno odijelo, kakvi su oni koji raskošno žive u palačama velikaša, nego su vidjeli strogog asketa, isposnika, obučenog u odijelo koje odgovara pustinji.
Mogli su vidjeti proroka, čovjeka koji naviješta narodu volju Božju, koji se ne osvrće ni na što drugo osim na volju Božju. Ali, nisu vidjeli običnog proroka, kao što su bili toliki drugi poznati iz biblijske povijesti. On je više nego prorok, on je prethodnik, oduvijek predviđen da pripravi putove Mesiji (Mal 3,1). Ova uloga prethodnika čini Krstitelja posve izuzetnom ličnošću u razvoju Božjeg plana.
Mt 11,11; Lk 7,28.
Isus razvija dalje ideju o izvanrednom Krstiteljevom dostojanstvu, kad kaže o njemu, da je najveći dosad rođeni čovjek (»rođen od žene« = »čovjek«). Ali ga u isto vrijeme relativira: najmanji u Kraljevstvu nebeskom veći je nego on... U stvari, ne dira se u osobnu Krstiteljevu veličinu; ona je i dalje izvan svake ljudske usporedbe. Ne uspostavlja se opreka između dvije osobe, nego između dvije ekonomije spasenja: ekonomija Kraljevstva i ona prijašnja. Ivan je bio prethodnik, pripravio je putove Kraljevstvu, ali je ostao na vratima, nije »ušao«; pripada prijašnjem razdoblju; razdoblje Kraljevstva je beskrajno više (…).
(fra Augustin Augustinović, Povijest Isusova, I. Sarajevo, 1984. str. 207-208)
Priredio: fra Petar Matanović - Veliki poštovatelj Sluge Božjega: fra Augustina Augustinovića.