Put križa u Drijenči uvijek se održava prije 5. korizmene nedjelje, odnosno gluhe nedjelje koja dolazi prije nedjelje muke Gospodnje – Cvjetnice, a u vremenu koje pripada sredoposnoj nedjelji.
Ove godine je napravljena iznimka zbog toga što u subotu, uoči 5. korizmene nedjelje, pada svetkovina Blagovijesti.
Na ovaj dan Drijenča kao da oživi, a prostor oko crkve bude ispunjen brojnim hodočasnicima koji dolaze i sudjeluju u iznimnom događaju za vjernike tuzlanskog kraja.
Ove su godine hodočasnici organizirano došli iz Župe Tuzla i Šikara sa svojim fratrima. Iz Župe Breške do Drijenče pješačilo je devetero mladih, među njima i članovi Franjevačke mladeži koji su time podsjetili na nekadašnji framaški hod, kada su tuzlanski framaši pješačili od Tuzle do Brežaka, gdje bi se okrijepili, a potom nastavljali svoj put prema Drijenči.
Ovogodišnje korizmeno i molitveno okupljanje započelo je pokorničkim bogoslužjem u 10 i 30, nakon čega su vjernici imali prigodu za ispovijed. Budući da je ispovijed potrajala malo duže od predviđenog vremena, put križa je počeo iza 11 sati. U župnoj crkvi svetog Ante Padovanskog pobožnost puta križa uvodnom je molitvom započeo fra Mijo Ljubos, potom su svećenici s pukom krenuli iz crkve i u procesiji izašli na cestu.
Put križa je krenuo drjenačkom kalvarijom i zaustavio se kod prve postaje. Svećenici su se izmjenjivali u nošenju križa između postaja, a puk je pjevao prigodne napjeve.
Procesija od nekih dvije stotine ljudi išla je u ujednačenom hodu, penjući se od postaje do postaje, sve dok nije dosegla vrh drjenačke kalvarije – podno groblja. Nakon završne molitve križnog puta pred novoizgrađenom kapelom posvećenoj svetom Marku Evanđelistu, župnik i domaćin fra Franjo Martinović, najavio je da će sveto misno slavlje ubrzo započeti.
Predvoditelj misnog slavlja, kao i puta križa, fra Mijo Ljubos, u propovijedi je s vjernicima podijelio razmišljanje o netom pročitanom ulomku iz evanđelja u kojem se govori o farizeju i cariniku koji su uzišli u jeruzalemski hram na molitvu. „Prispodoba o farizeju i cariniku ispripovijedana je tako da se na kraju izvodi zaključak kako je ponizna molitva grešnog carinika koji moli Boga da mu se smiluje bolja od farizejeve zahvalne molitve u kojoj zahvaljuje Bogu što nije kao ostali ljudi – grabežljivci, nepravednici, preljubnici i carinici. Redovito se i tumačenja ove prispodobe bave time kako da što bolje usporede farizejevu i carinikovu molitvu.
Zato pokušajmo danas promotriti ovu prispodobu malo drukčije. Braćo i sestre, svake nedjelje okupljamo se na euharistiju da bismo slavili zajedništvo s Bogom, ali i naše međusobno zajedništvo. Ako bi tko dolazio u crkvu na euharistiju bez potrebne svijesti da to nije vrijeme i mjesto za privatnu molitvu, nego za zajedničko stajanje pred Bogom, promašio bi smisao – i vremena i prostora. Za osobnu molitvu kaže Isus neka se svatko pomoli u skrovitosti i uslišat će ga Bog koji vidi u skrovitosti.
Ali ako slavimo euharistiju, onda je to slavlje čitava naroda u kojem se pojedinac s drugima ne uspoređuje, nego se s njima zajedno pred Bogom raduje“, neki su od naglasaka fra Mijine propovijedi. Nakon misnog slavlja fra Franjo je pozvao sve hodočasnike da ostanu na okrjepi koju su pripremili domaćice i domaćini iz Drijenče. Uskoro su hodočasnici i domaći Drijenčani krenuli prema prostorijama Hrvatskoga doma gdje su nastavili svoje zajedništvo – uz druženje i ručak za zajedničkim stolom.
M.B.
Na linku ispod možete pogledati i foto album!
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.579957250835027&type=3