XXXIV. tjedan kroz liturgijsku godinu
Nedjelja, 24. 11. 2024.
ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
ČITANJA: Dn 7,13-14; Ps 93,1-2.5; Otk 1,5-8; Iv 18,33b-37
Prvo čitanje: Dn 7, 13-14
Vlast njegova vlast je vječna.
Čitanje Knjige proroka Daniela
Gledah u noćnim viđenjima
i gle s oblacima nebeskim
dolazi kao Sin čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
Njemu bî predana vlast, čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna,
nikada proći neće;
i kraljevstvo njegovo vječno,
nikada propasti neće.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 93, 1-2.5
Pripjev: Gospodin kraljuje u sjaj zaodjeven.
Gospodin kraljuje, u sjaj zaodjeven,
Gospodin zaodjeven moći i opasan.
Čvrsto stoji krug zemaljski,
neće se poljuljati.
Čvrsto je prijestolje tvoje od iskona,
ti si od vječnosti!
Tvoja su obećanja vjere predostojna,
svetost se dolikuje domu tvojemu,
Gospodine, u sve dane!
Drugo čitanje: Otk 1, 5-8
Knez kraljeva zemlje ... učini nas kraljevstvom, svećenicima.
Čitanje Otkrivenja svetoga Ivana apostola
Isus Krist jest svjedok vjerni, prvorođenac od mrtvih, vladar nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.
Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 18, 33b-37
Ti kažeš: ja jesam kralj.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:
»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«
Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«
Riječ Gospodnja.
23) ISUS PRED PILATOM: PRVA FAZA SUDA
(U PETAK UJUTRO, 7. TRAVNJA G 30)
Mt 27,11—14; Mk 15,2—5; Lk 23,2—5; Iv 18,29—38
Kao što je bio slučaj sa suđenjem pred Velikim vijećem, tako se ni ovdje ne može pomišljati na neki tajnički izvještaj modernog stila; radi se samo o nekoliko slika ili prizora, o nekoliko glavnih točaka procesa.
Najviše obavijesti ima Iv; kao i u mnogim drugim slučajevima, tako i ovdje on dopunja sinoptike; ako njih uklopimo u njegovu pripovijest, moguće je s dosta vjerojatnosti rekonstruirati povijesnu situaciju.
Znamo da su članovi vijeća doveli Isusa do pretorija, a oni ostali vani da se ne onečiste. Pilat, popustljiv zbog opasnog blagdanskog raspoloženja, izlazi vani i službeno pita tužitelje za predmet njihove optužbe. Iz toga se izvodi da on zna da se radi o pravoj sudskoj parnici, a to znači da su već prije tražili od njega da ih službeno primi.
Tužitelji se ispočetka drže posve općenitih optužbi. Radi se o zlikovcu, o zločincu (Iv, r. 30). Pod tim se može razumjeti što se hoće. Ali oni žele dati do znanja Pilatu da se radi o velikom zločincu, jer ga inače ne bi predali njemu.
Ipak, iz tako opće optužbe Pilat zaključuje da stvar ne mora biti tako teška, i da nije potrebno da on troši u to svoje vrijeme..., neka ga sude oni po svojim vlastitim zakonima, u skladu s ograničenom sudskom autonomijom, koju im je carska vlast bila ostavila.
Židovske poglavice otkrivaju tada svoje prave namjere. Oni hoće Isusovu smrt. Pravi razlog radi kojeg su ga doveli ovamo, jest da ga rimska vlast osudi na smrt i ubije. Oni su ga već osudili, ali nemaju pravo izvršiti smrtnu kaznu (Iv, r.31); to je pravo koje je rimska uprava izravno zadržala sebi u svim stranama carstva.
A poglavice su uvjerene da će Pilat imati dovoljno razloga da ga osudi. Od opće optužbe prelaze sada na posebne (Lk, r.2). Ove su već jasno političkog značenja; bilo je uzaludno govoriti o židovskim vjerskim pitanjima nekom Rimljaninu; rimskom vladaru stalo je do svega što na bilo koji način može dovesti u pitanje njegovu vlast.
Optužbe su tri, ali se u osnovi radi samo o jednoj: pobuna protiv postojećeg političkog poretka:
- »Buni naš narod«, to jest uči narod na ustanak protiv zakonite vlasti. Izraz je dosta neodređen, kao što se redovito događa kad nema ništa određenijeg. »Zabranjuje plaćati porez caru«. Optužba je teška. Ne htjeti plaćati poreza znači nijekati vrhovnu vlast Rima. To je ultranacionalistička politika zelotizma. To je otvorena pobuna. Značajno je da židovski poglavice nemaju nikakve poteškoće da reknu otvorenu laž, samo da postignu svoj cilj: optužuju Isusa za nešto što je potpuno protivno onomu što je on javno naučavao (Lk 20,25).
- »Kaže za sebe da je Krist (mesija) kralj«. Pred Velikim vijećem Isus je bio priznao da je Mesija, ali je lijepo istumačio o kakvom se mesijanizmu radi, kao ispravak židovskih nada u tom pogledu. Ovdje poglavice, potpuno svjesni prevare i posve namjerno, Isusov vjerski pojam pretvaraju u političku činjenicu: proglašava se židovskim mesijanskim kraljem (osloboditeljem), diže se protiv rimskog cara... Očito je da je ova posljednja optužba temelj svih drugih.
Lk ovdje, i uopće svi evanđelisti u pripovijesti o muci, žele naglasiti kako je Isusova osuda plod svjesno smišljene laži židovskih poglavica. Nijekati danas tu odgovornost, u korist ekumenizma ili iz bilo kojeg razloga, bilo bi protu povijesno i uostalom ne bi služilo ničemu. Naravno, radi se o objektivnoj činjenici. Posve je drugo pitanje psihološka razina odgovornosti. A još se manje može uključiti u tu odgovornost cijeli židovski narod kao zajednica.
Bez sumnje, optužbe u ovom obliku kako su izložene, jesu vrlo teške. Pilat će se morati trgnuti: već se nazire rimska kazna raspeća. I tim će se ispuniti ono što je Isus bio rekao kakvom smrti ima umrijeti (Iv, r.32): nekoliko je puta navijestio da će biti podignut od zemlje (Iv 12,32—33; 3,14; S,28). Da su ga Židovi ubili, bilo bi to kamenovanjem.
Kad je čuo optužbe, Pilat se povlači u pretorij, gdje se nalazi Isus, i poziva ga da odgovori na optužbe; ima pravo na samoobranu. Naravno, njegovo ispitivanje odnosi se na uzbudljivu optužbu o Isusu kao tobožnjem kralju. Židovi su govorili o mesiji; važno je jedino ono o kralju. Dakle, jesi li ti židovski kralj? Upit ima očito politički doseg: misliš li uistinu dignuti se protiv carstva? Neuobičajenu formulu »kralj židovski« imaju ovdje sva četiri evanđelista.
Na Pilatov upit, Isus odmah ne odgovara, nego i on pita njega da li to govori od sebe ili je čuo od drugih... Ima li možda obavijesti o njemu i da li ima neko svoje osobno mišljenje o njegovoj osobi? Neka sudi po sebi da li on predstavlja neku pogibelj za rimsko carstvo! Ako su ti to drugi prišapnuli (oni koji se nalaze vani), moraš dobro pripaziti, jer si mogao vidjeti da su došli ovamo s već stvorenim plamom...
Pilat počinje slutiti da se radi o židovskim vjerskim pitanjima. Kaže Isusu da to njega stvarno nimalo ne zanima, ali kako su »tvoj narod i veliki svećenici predali te meni« (očito, ne narod kao takav, nego njegovi predstavnici, među kojima se ističe svećenička hijerarhija), on se osjeća obvezanim da nastavi s procesom. Neka mu kaže, dakle, čim se bavio dosada (»što si učinio?«: Iv, r.35), da on može donijeti sud o optužbama njegovih neprijatelja.
Isus mu sada odgovara da svi Rimljani mogu mirno spavati, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta; on je kralj u višem i duhovnom značenju, što nema ništa zajedničkog s politikom i vlašću. Kad bi on bio kralj kao ostali kraljevi, imao bi vojsku i oružje i ne bi pao u židovske ruke, niti bi se sada nalazio ovdje; ali njegovo kraljevstvo nije odavle (Iv, r.36), nije zemaljskog porijekla, niti računa s materijalnim sredstvima.
Nije odavle, ali se pretpostavlja da je ovdje. To je ono što. u cijeloj ovoj zbrci, nejasno razumije i Pilat. Zato se on opet uporno vraća na istu stvar: Onda si ti kralj, ne znam kakav, ali kralj?
Isus odgovara jasno: ti to kažeš (Mt, Mk, Lk); ti to kažeš, ja sam kralj (Iv). Međutim, sad tumači u čemu se sastoji taj nesvjetovni značaj njegovog kraljevstva: to je duhovno kraljevstvo »Istine«. On je zato bio poslan na svijet, da dadne svjedočanstvo »Istini«, a to ovdje znači sve ono što je on vidio, čuo i svjedočio ljudima (usp. Iv 3,11.32): božanske stvari, onu apsolutnu stvarnost, koju Isus utjelovljuje i objavljuje. Prema tome, oni koji su od ove »Istine«, oni koji se daju voditi od Boga, koji se u svojoj otvorenosti usaglašavaju s Bogom, slušaju također Isusov glas, vjeruju njegovoj objavi.[1]
Pilat sada još manje razumije. Što je istina? Riječ je bez člana. Pilatov upit ne odnosi se na onu istinu o kojoj je govorio Isus. Za njega ne postoji istina. Njegov upit neizravno odbija razumjeti odgovor. I Isus ne odgovara. To je tipičan upit svih skeptika.
Ovdje svršava Ivanova pripovijest o ovom prvom ispitivanju, ali Mt i Mk dodaju još poneku vijest. Kažu da su članovi Vijeća i dalje optuživali Isusa za mnoge stvari, ali da Isus nije ništa odgovarao (Mt, r.12). To pretpostavlja da je Pilat bio opet izašao iz pretorija, da se ponovno sastane sa Židovima i tako dobije više obavijesti. Sigurno su poglavice ustrajale na istim optužbama, nadodavši tko zna koliko još novih, ne bi li uvjerili Pilata. Ovaj je onda opet ušao u pretorij, da obavijesti Isusa o novim optužbama. Ali, Isus je šutio. Za toliko stvari ga optužuju, a on šuti, tako da je Pilat ostao začuđen.
Ali ovo dostojanstveno držanje, puno sigurnosti u samog sebe, uz druge znakove koje je sam Pilat bio skupio, pomoglo mu je, da si stvori točan sud o položaju: sud o nevinosti. Izlazi ponovo vani i saopćuje židovskim vlastima i prisutnom svijetu rezultat ispitivanja: nije mogao otkriti nikakvog zločina kod optuženoga (Lk, r.4; Iv, r. 38b).
Međutim, stvar se s tim ne svršava. Sasvim protivno. Židovi se boje da Pilat konačno ne popusti, te podvostručuju svoje optužbe, uporno tvrdeći da Isusova djelatnost ima izričito politički značaj: to je revolucionarac i buntovnik, koji podiže narod protiv postojećih vlasti. Počeo je u Galileji, koja je pod vlašću Heroda Antipe, ali je sa svojim prevratnim naukom ušao u Judeju (Lk, r.5), koja se nalazi pod izravnom upravom Pilatovom, zbog čega on mora biti dvostruko pažljiv, da mu krivac ne izbjegne pravdi.
Čuvši da su spomenuli Galileju, Pilat nazire mogućnost da se oslobodi ovog neugodnog slučaja.
(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova II, str. 357-360)
P.S.
Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)
Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946).
Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952).
(…) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.
- Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:
Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu, daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju, te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, fra Augustina Augustinovića, koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu, svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro
(spomeni što tražiš od Boga)
i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije, daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja. Amen.
(Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)
(Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)
Neka naše svagdanje molitve Gospodinu usmjeri želja da SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN BUDE PREPOZNAT KAO UZOR-BLAŽENIK I SVETAC!
Čitajmo, razmatrajmo i molimo!
Priredio: fra Petar Matanović
[1] »Biti od istine« paralelan je izraz sa »biti od Boga« (Iv 8,47); o tome usp. A. Augustinovich, Crltica »determinismi« joannei 93—98; Aletheia nel IV Vangelo, na nav. mj., 185—186.