1. tjedan došašća

Nedjelja, 1. 12. 2024.

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

ČITANJA:

Jr 33,14-16; Ps 25,4bc-5.8-10.14; 1Sol 3,12 – 4,2; Lk 21,25-28.34-36

BOJA LITURGIJSKOG RUHA: ljubičasta

Prvo čitanje: Jr 33, 14-16

Učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni.

Čitanje Knjige proroka Jeremije

»Evo, dolaze dani – govori Gospodin – kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: Gospodin – Pravda naša.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: 25, 4bc-5.8-10.14

Pripjev: K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Sve su staze Gospodnje ljubav i istina
za onog koji čuva savez njegov i propise.
Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje
i savez svoj objavljuje njima.

Drugo čitanje:

1Sol 3, 12 – 4, 2

Učvrstio vam Gospodin srca za dolazak Kristov.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo:

Dao vam Gospodin te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 21, 25-28.34-36

Približuje se vaše otkupljenje

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima:

»Bit će znaci na suncu,

mjesecu i zvijezdama,

a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ

zbog huke mora i valovlja.

Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja

onoga što prijeti svijetu.

Doista, sile će se nebeske poljuljati.

Tada će ugledati Sina Čovječjega

gdje dolazi u oblaku s velikom moći

i slavom.

Kad se sve to stane zbivati,

uspravite se i podignite glave

jer se približuje vaše otkupljenje.

Pazite na se da vam srca ne otežaju

u proždrljivosti, pijanstvu

i u životnim brigama

te vas iznenada ne zatekne onaj dan

jer će kao zamka nadoći na sve žitelje

po svoj zemlji.

Stoga budni budite

i u svako doba molite

da uzmognete umaći svemu tomu

što se ima zbiti

i stati pred Sina Čovječjega.«

Riječ Gospodnja.

36) SLAVNI DOLAZAK SINA ČOVJEČJEG

(APOKALIPSA, 7)

Mt 24,29—31; Mk 13,24—27; Lk 21,25—28

U ovom se dijelu opisuje, kao glavni predmet, druga značajka parusije (NOVI DOLAZAK ISUSOVA), naime njezin slavni izgled. Parusija je jedinstven događaj, ali ako se promatra prema slikama pod kojima se predstavlja, ona dolazi u tri vremena, koja su u stvari tri elementa jedne te iste stvarnosti: kozmički poremećaji, vizija Sina čovječjeg i skupljanje izabranika.

— Kozmički poremećaji (Mt 24,29; Mk 13,24—25; Lk 21,25—26) brojniji su kod Mt i Mk nego kod Lk, koji sa svoje strane astralnim poremećajima dodaje još huku mora i valova. Poznato je da sve te slike spadaju na apokaliptički govor proroka (usp. Iz 13,10; 34,4; Jer 4,28; Ez 32,7—8; Am 8,9; Jl 2,10; 3,4; 4,15, itd.), kojim se izražava snažni i pravedni zahvat Božji na »Jahvin dan«. Isus želi reći da će najviši zahvat Božji u svijetu biti ova slavna objava božanskog Mesije, s kojom će se započeti novi svijet... Lk govori o nespokojstvu ljudi, o strahu i tjeskobi do ludila; naravno, misli se na one ljude koji imaju razloga da se boje suda Božjega...

Poteškoća je ovdje »kronološko« pitanje. Lk nema nikakve naznake. Mk kaže »u ono vrijeme«, što je kao i uvijek neodređeno. Ali Mt tvrdi, da će to biti »odmah, poslije nevolje onih dana«. Oni koji tumače cijeli govor o propasti Jeruzalema, drže da se ova »nevolja« odnosi na onu o kojoj je govor u r. 21 (ulomak o opsadi Jeruzalema); ali oni zaboravljaju da se paralelni tekst Mk (r. 24) izravno povezuje s ulomkom rr. 21—23; što znači, da se i r. 29 Mt povezuje s ulomkom rr. 23—25 Mt. Drugim riječima, »nevolja« na ovom mjestu jest pojava lažnih mesija i njihovo zavođenje svijeta, što ne znači da se isključuju druge nevolje, koje su prije bile najavljene: Mt 24,5—8 i paral., i Mt 24,9—14 i paral. Kad se svrši taj (neodređeni) period kušanja, dogodit će se parusija.

Samu parusiju (Mt 24,30; Mk 13,26; Lk 21,27) drukčije opisuje Mt a drukčije Mk—Lk. Kod Mt najprije se govori o »znaku« Sina čovječjeg, a zatim o dolasku samog Sina čovječjeg (r. 30). Kod Mk—Lk govori se jedino o dolasku, tako da Matejev »znak« ne može biti ništa drugo nego sami Sin čovječji (pobožno tumačenje o znaku križa nema nikakve osnove u samom tekstu). Sin čovječji doći će na oblacima (elemanat prisutan u svim teofanijama), okružen velikom snagom i slavom, prema poznatoj viziji Dan 7,13—14 (to su već ustaljene apokaliptičke slike, iz kojih se stoga ne može zaključiti da će svaki od nas doživjeti doslovno ovako glavnog Krista; kako će to biti, znat ćemo kad ga doživimo). Mt nadodaje, da će se »udariti u prsa sva plemena na zemlji« (usp. Zah 12,10—12); na sve strane čut će se prestrašeno jadikovanje onih koji sa strahom očekuju sud Božji (usp. Lk 21,26).

— Konačno će Sin čovječji skupiti svoje izabranike s četiri strane svijeta (Mt i Mk). To znači da će postojati zajednica spašenih (iz čega ne slijedi da neće biti i zajednice osuđenih, ali o njima se ne govori na ovom mjestu). »Izabranici« su oni isti kao u Mt 24,22.24 i paral.: svi koji vjeruju u Isusa. Bit će skupljeni pomoću anđela: tako se izražava vrhovna vlast Mesijina, koji ima svoje službenike kao što ih ima Bog. Anđeli će svirati u trube: još jedan elemenat bibličkog apokaliptičkog govora (usp. Iz 27,13; Jl 2,1; 1 Kor 15,52; 1 Sol 4,16).

Lk dodaje (r. 28) poziv pun radosne nade. Isusovi učenici, kad vide da se događaju »ove stvari« (kozmički znakovi r. 25), neka se ohrabre i ispune pouzdanjem, svjesni da je već došlo njihovo »spasenje« od svih muka i progona: već započinje novi, slavni eon.

Ovaj poziv na nadu u suprotnosti je sa tjeskobom i strahom drugih (rr. 25—26).

39) IZNENAĐENJE KAO U DANIMA POTOPA I LOTA

(APOKALIPSA, 10)

Mt 24,37—41; (Lk 17,26—30.34—35)

Odavle nadalje, govor ima novu temu: sud. Dosada je bila u vidu samo optimistička strana parusije, spasenje izabranika (Mt 24,31 i paral.) Odsada se nazire također kazna zlih, i ta misao usmjeruje cijeli preostali dio govora; njegov temeljni sadržaj je poticaj na bdijenje.

Stanje posljednjeg ljudskog naraštaja u neposrednoj blizini parusije slično je stanju koje je vladalo uoči dviju velikih katastrofa svete povijesti: za Noinog i Lotovog naraštaja (Lota spominje jedino Lk). U onim povijesnim prilikama, ljudi su živjeli posve normalno, dajući se na uživanja i poslove bezbrižno, ravnodušno i lakomisleno pred neminovnim kaznama koje su ih ugrožavale zbog njihovih grijeha; i kad su to najmanje očekivali, iznenada, pala je na njih kazna, ubivši ih sve... Tako će biti i uoči pairusije: ljudi će živjeti normalno (sugerira se, da će posljednji ljudski naraštaj doživjeti eshatološki preobražaj a da prethodno ne umre), bit će zauzeti svojim uživanjima i poslovima, potpuno ravnodušni pred znakovima pretkazanja, a onda će iznenada doći svršetak, što će za zle značiti kazneni sud...

Stvar je u tome što će to biti čas konačnog razlučenja, kad će biti odijeljena pšenica od ljulja i dobre ribe od nevaljalih (Mt 13,40—42.49—50). Od dvojice ljudi, zauzetih istim poljskim poslom (Mt), ili koji preko noći spavaju na istom ležaju (Lk), jedan će biti »uzet« za slavu a drugi »ostavljen« za osudu. Od dviju žena, koje melju skupa na istom ručnom mlinu (Mt 5 Mk), jedna će biti »uzeta« za Kraljevstvo, a druga će biti »ostavljena« svojoj zloj sudbini... Sudeći po vanjštini, ovi ljudi i ove žene izgledaju u svemu jednaki, ali Bog poznaje njihova srca. On zna tko je pšenica a tko ljulj.

Spomenute čine Lk stavlja po noći, ne zato što će se parusija dogoditi noću, nego stoga što noću sva iznenađenja ostavljaju još jači utisak...

(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova II, str. 365-366; 370 -371)

P.S.

Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)

Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946). 

Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952). 

(…) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.

 - Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:

            Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu, daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju, te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, fra Augustina Augustinovića, koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu, svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

(spomeni što tražiš od Boga)

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije, daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja. Amen.

(Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)

 (Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)

Neka naše svagdanje molitve Gospodinu usmjeri želja da SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN BUDE PREPOZNAT KAO UZOR-BLAŽENIK I SVETAC!

Čitajmo, razmatrajmo i molimo!

Priredio: fra Petar Matanović