DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Bar 5,1-9; Ps 126,1-6; Fil 1,4-6.8-11; Lk 3,1-6
Prvo čitanje: Bar 5, 1-9
Bog će pokazati sjaj tvoj.
Čitanje Knjige proroka Baruha
Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće,
odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje,
ogrni se plaštem Božje pravednosti,
stavi na glavu vijenac slave Vječnoga
jer Bog će pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom
i zasvagda ti dati ime:
»Mir pravednosti« i »Slava bogoljubnosti«.
Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko
i obazri se na istok:
Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru
od istoka do zapada,
na zapovijed Svetoga, radujuć se što ih se spomenuo Bog.
Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj,
a gle, Bog ih tebi vraća
nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku.
I naredi Bog: neka se snize
sve visoke gore i vječne klisure;
nek' se doline ispune i poravna zemlja
da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.
A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu
Izraelu po Božjoj zapovijedi,
jer Bog će voditi Izraela u radosti,
svjetlom svoje slave
prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: 126, 1-6
Pripjev:
Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni!
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
K'o potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje: Fil 1, 4-6.8-11
Budite čisti i besprijekorni za dan Kristov.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa.
Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.
Riječ Gospodnja.
Slika 2 Rijeka Jordan u Palestini
Evanđelje: Lk 3, 1-6
Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:
Glas viče u pustinji:
’Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!
Što je krivudavo, neka se izravna,
a hrapavi putovi neka se izglade!
I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Riječ Gospodnja.
Slika 3 Rijeka Jordan
III. PRIPRAVA
RAZDOBLJE PRIPRAVE
Vidjeli smo, da je više od dvadeset godina Isusovog privatnog života u Nazaretu za nas nepoznanica. Ne posjedujemo nikakvih informacija, osim opće značajke tog dugog vremena.
Tako se dogodilo sigurno ne zbog nedostatka podataka. Kroz sve te duge godine, Isus je živio stalno usko povezan s Marijom i Josipom. Posve je sigurno da su oni pripovijedali o tom razdoblju Isusova života, kao što su govorili o njegovom djetinjstvu. Ali, vidi se da kateheza nije tu otkrila ništa tako važno da se preda budućim kršćanskim pokoljenjima. Jednostavni i mirni život radnika, u neznatnom seocetu galilejskih brda...
Skriveni Bog.
Sav interes kateheze (i naših evanđelja) zaokupljen je Isusovim javnim životom, koji je okrunjen smrću i uskrsnućem.
Ali, njegov javni život nije otpočeo improvizirano.
Bilo je tu razdoblje priprave.
Bila je tu daljnja i neposredna priprava.
Kao daljnju pripravu treba bez sumnje smatrati cijeli njegov privatni život u Nazaretu. Luka to napominje prilično jasno (2,40. 52). Puna ljudska zrelost: fizička, psihološka, duhovna, religiozna. Iza najskromnijeg vanjskog izgleda, život dubokog sjedinjenja s Bogom, koji ga čini ugodnim u njegovim (očima...
Neposredna priprava, jedna je vanjska a druga osobna. Prvu sačinjava pokornički pokret Ivana Krstitelja, u koji spada i Isusovo krštenje. Osobna priprava sastoji se od dugog posta u pustinji i od iskustva teških kušanja.
Zanimljivo je zapaziti da sva četiri evanđelista prije javnog Isusovog života stavljaju Krstiteljevo djelovanje: to je siguran odraz prvobitnog nacrta, prema kojem se ravnala kršćanska kateheza, kako se može vidjeti iz najranijeg crkvenog kerigmatičnog naviještanja (usp. Dj 10,37; 13,24).
1) KRSTITELJEV LIK
(JESEN G. 27. posl. Kr.)
Mt 3,1—6; Mk 1,1—6; Lk 3,1—6
Ova tri evanđelista najprije nam predstavljaju Krstitelja: njegovu osobu, predmet njegova propovijedanja i druge okolnosti njegova djelovanja kao preteče.
Sva trojica se slažu u slijedećim točkama:
- a) U općem predmetu njegovog propovijedanja koji se sastoji u »metanoji«, što mi prevodimo kao obraćenje ili pokora. Etimološki, ova riječ znači »promjenu mentaliteta«: promjenu našeg načina kako promatramo i ocjenjujemo stvari, što će nas prirodno dovesti do promjene našeg načina života i djelovanja (usp. Lk 3,7—14). Matej dodaje, kao motivaciju obraćenja, prisutnost »nebeskog Kraljevstva«, onog novog doba za koje bi morala biti značajna Božja vladavina u svijetu. U ovom kontekstu, obraćenje koje Ivan propovijeda, osim što znači unutarnju i vanjsku promjenu, dobiva i puno širi smisao: postaje potpuna preorijentacija prema ovoj novoj stvarnosti, njezino usvajanje. Zahtjev je (radikalan).
Kad Ivan kaže da je Kraljevstvo već tu, misli na Mesiju, koji je već prisutan, i kojega će on sam uskoro otkriti svijetu.
- b) U krštenju metanoje, koje se sastojalo u tome da se osoba zaroni u vode rijeke Jordana. Taj pokornički obred bio je određen za oproštenje grijeha (Mk i Lk). Naravno, učinak oprosta ne proizlazi od obreda, nego je plod unutarnjeg obraćenja, koje se obredom izražava.
Prije obreda, ispovijedaju se grijesi (Mt i Mk). Sve što znamo o toj ispovijedi jest to da je bila usmena (izvanjska).
Vjerojatno se radi o javnom i kolektivnom priznanju grijeha cijelog naroda, kao u Neh 9,2—3, i kako je bio običaj u kumranskoj zajednici pri primanju novih članova.[1] Ako se radilo o tome, nema nikakve poteškoće što se i Isus podvrgao tom obredu, premda je bio bez osobnih grijeha.
Mnogi misle da postoje izvanbiblijske analogije toga obreda: npr. krštenje prozelita i naročito dnevna ritualna pranja u kumranskoj zajednici, u vezi upravo s obraćenjem ili iz želje za obraćenjem i unutarnjom čistoćom. Ali, unatoč tome, Ivanovo je krštenje različito: davalo se samo Židovima (ne i prozelitima), i to svima koji bi htjeli (ne samo članovima jedne zajednice ili jedne sekte), i davalo se samo jedanput (nije se moglo ponoviti).
- c) U navodu iz S. Z., koji odgovara Iz 40,3 (kod Mk proširen s Mal 3,1).
- d) U pozornici njegovog djelovanja. To je »pustinja« (Mk), tj. »judejska pustinja« (Mt), veliki kraj, što ga Lk označuje kao »jordansku pokrajinu«: onaj malo nastanjeni dio krajeva nižeg Jordana, blizu njegovog ušća u Mrtvo More.
Obred krštenja vršio se u rijeci Jordanu (Mt i Mk). Kako ćemo odmah vidjeti, Ivan se premještao duž rijeke, prema časovitim potrebama, ali se mora pretpostaviti, da se najviše zadržavao na mjestu gdje je priliv svijeta bio najveći: pobliže govoreći, na onom mjestu kuda je vodio tradicionalni put iz Jerihona, kojim su se služili svi oni koji bi išli u Transjordaniju i na tom mjestu prelazili rijeku. Na tom odsjeku rijeke, sučelice Jerihonu, sigurno je i Isus bio kršten.
Matej i Marko slažu se u slijedećim točkama:
- a) Označuju Ivana kao »Krstitelja« (Mk: »Krštavajućeg«, ako se usvoji čitanje s članom), po najupadnijem činu njegova djelovanja (uronjavanje u rijeku).
- b) Njegov strogi način života u odijelu i hrani, potpuno usklađen s pustinjskom sredinom: asketski lik, koji za sebe ,ne traži ništa više od onoga što mu pustinja može dati. c) Veliki priliv svijeta iz cijele Judeje, uključivši Jeruzalem (i pokrajinu (Jordana: Mt).
Izričito se spominje ovaj kraj, jer je odavde bio sigurno najveći dio svijeta. Vidjet ćemo odmah da je među Ivanovim slušateljima bilo i Galilejaca, što znači da je njegov pokret u kratko vrijeme postigao nacionalni odjek.
Sa svoje strane, Luka je jedini koji nas stavlja u povijesni okvir ovoga događaja: »petnaeste godine vladanja cara Tiberija« (3,1). Ovo je jedini izričiti i točni kronološki podatak u svim našim evanđeljima, pa bi prema tome morao biti od. najveće važnosti za kronologiju Isusova života,.
Na žalost, nije tako očit zaključak koji se može izvesti iz ove vijesti s obzirom na naše kršćansko doba. Tekst se može tumačiti na mnogo načina,[2] i ja se ograničavam samo na neke bitne stvari.
August je umro 19. kolovoza g. 14. posl. Kr. Toga dana, Tiberije ga je službeno naslijedio na carskom prijestolju. Prema rimskom računu, Tiberijeva petnaesta godina išla bi, prema tome, od 19. kolovoza godine 28. do 18. kolovoza godine 29. posl. Kr. U nekom razdoblju između ova dva krajnja datuma trebalo bi staviti djelovanje Ivana Krstitelja.
Uza sve to, danas se redovito ne usvaja ta pretpostavka. S jedne strane, ne slaže se dobro s ostalom kronologijom Isusova života. S druge strane, manje je vjerojatno da bi se Luka služio rimskim računanjem vremena. Mnogo je prirodnije pretpostaviti, da se služio s sirijskim računanjem i računanjem grada Antiohije; treba imati u vidu da je Luka »Sirac iz Antiohije« prema Euzebiju i sv. Jeronimu; uostalom ovaj način računanja bio je uobičajen također u Palestini sve do vremena Seleukovića.
Prema ovom sirijskom računanju, civilna godina počinje s 1. listopada, tako da bi prva godina Tiberijeva odgovarala za onih nekoliko sedmica između 19. kolovoza i 30. rujna godine 14, a njegova petnaesta godina išla bi onda od 1. listopada godine 27. do 30. rujna godine 28. posl. Kr.[3] U toj godini, dakle, treba staviti početak javnog djelovanja Krstiteljevog.
Treba još odrediti točno razdoblje te godine. Bez sumnje, radi se o jeseni (počevši od rujna) godine 27, iz slijedećih razloga :
- Ivanu se obraćaju velike mase puka, i to nas upućuje na jesen, kad su poslovi u poljima već završeni a novi se još ne mogu početi, tako da svijet ima vremena da čuje glasovitog proroka.
- Ovih mjeseci smanjuje se snaga sunčane žege, koja je u drugo doba godine vrlo jaka u dolini Jordana blizu Jerihona i Mrtvog Mora (depresija od skoro 400 m ispod nivoa mora). Osobno se dobro sjećam te žege,[4] i znam da u ljetnim mjesecima tamo stanuju ili. idu oni koji moraju tu stanovati ili ići, i to sigurno ne da provedu nekoliko sedmica praznika.
- Kako ćemo kasnije vidjeti, Isus je vjerojatno bio kršten početkom siječnja, i razmak vremena između početka Krstiteljevog djelovanja i toga događaja nije velik. Ostajemo, dakle, pri tome da Krstitelj započinje svoju službu u jesen g. 27. posl. Kr. Tada mu je više od 35 godina. Kao i u ostalim kronološkim pitanjima, ni ovdje ne možemo računati s apsolutnom sigurnošću, ali možemo računati s razumnom vjerojatnošću. Ova je točka od bitne važnosti, jer polazeći odavde možemo izraditi cijelu kronologiju Isusova života na prilično (skladan način.
(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova I, str. 50-52)
P.S.
Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)
Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946).
Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952).
(…) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.
- Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:
Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu, daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju, te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, fra Augustina Augustinovića, koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu, svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro
(spomeni što tražiš od Boga)
i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije, daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja. Amen.
(Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)
(Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)
Neka naše svagdanje molitve Gospodinu usmjeri želja da SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN BUDE PREPOZNAT KAO UZOR-BLAŽENIK I SVETAC!
Čitajmo, razmatrajmo i molimo!
Priredio: fra Petar Matanović
[1] Uisp. Boismard, Synopse, II, 69.
[2] Holzmaister, u svojoj Chronologia, posvećuje tom pitanju trideset gustih stranica (55—85). Moj dobri profesor s Bibličkog instituta u Rimu, kao čestit Nijemac, skupio je tu sve što se može reći o tom predmetu i mislim da je još uvijek nenadmašen u bogatstvu informacija.
[3] Neki misle, da Iv 2,20 (46 godina gradnje hrama) potvrđuje ovaj račun; ali vidjet ćemo kasnije, da taj podatak nije ni tako jednostavan ni siguran.
[4] Iskusio sam to do sitosti spremajući svoju knjižicu o Jarihonu (Gerico e dintorni, Jeruzalem 1951).