Nedjelja, 15. 12. 2024.
TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18
NAPOMENA:
▪ Nedjelja Caritasa:
Milostinja današnje nedjelje namijenjena je za potrebe Caritasa.
Prvo čitanje: Sef 3, 14-18a
Gospodin će kliktati nad tobom radosno.
Čitanje Knjige proroka Sefanije
Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!
Veseli se i raduj se iz sveg srca,
Kćeri jeruzalemska!
Gospodin te riješio tvoje osude,
neprijatelje tvoje uklonio!
Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!
Ne boj se više zla!
U onaj dan reći će se Jeruzalemu:
»Ne boj se, Sione!
Neka ti ne klonu ruke!
Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat će nad tobom radosno
kao u dan svečani.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Iz 12, 2–6
Pripjev:
Kličite i radujte se jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Evo, Bog je spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više,
jer je Gospodin snaga moja i pjesma,
on je moje spasenje.
I s radošću ćete crpsti vodu
iz izvorâ spasenja.
Hvalite Gospodina,
prizivajte ime njegovo!
Objavite narodima djela njegova,
razglašujte uzvišenost imena njegova!
Pjevajte Gospodinu jer stvori divote,
neka je to znano po svoj zemlji!
Kličite i radujte se, stanovnici Siona,
jer je velik među vama Svetac Izraelov!
Drugo čitanje:
Fil 4, 4–7
Gospodin je blizu!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.
I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.
Riječ Gospodnja.
Slika 2 Foto: Nicola e Pina (Panoramio).Spomen crkva u Ain Karimu – rodno mjesto sv. Ivana Krstitelja
Evanđelje: Lk 3, 10-18
Što nam je činiti?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Pitalo je Ivana mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?«
On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.«
Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?«
Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.«
Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?«
I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.« I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješćivao evanđelje.
Riječ Gospodnja.
3) DRUŠTVENI ZNAČAJ OBRAĆENJA
Lk 3,10—14
U obraćenju koje je propovijedao Krstitelj najznačajniji su njegovi društveni zahtjevi, koji odgovaraju društvenoj dimenziji grijeha.
Kad izlaže u čemu se konkretno sastoji obraćenje o kojem propovijeda, on ne zahtijeva toliko (budući da je već unaprijed pretpostavlja) promjenu života pojedinca kao »privatne« osobe (u njegovoj »privatnosti«), nego promjenu pojedinca kao člana društva. Pojedinac može otrovati društvo, kao što ga može i preporoditi. Budući da pojedinac stvarno truje društvo svojim uplivom na društvene strukture, on je također pozvan da ga tako i preporodi tim istim uplivom.
— Masama naroda, koje žele promjenu i samo hoće da znaju kako da se ona provede u konkretnom životu, kaže da se obraćenje sastoji u podjeli vlastitih dobara s onima koji ništa nemaju. Privatno vlasništvo nije apsolutno pravo, nego mora služiti kao oruđe ljubavi.
»Carinicima kaže da se obraćenje sastoji u tome da ne zahtijevaju od svijeta ono na što nemaju pravo. To je konkretna primjena obraćenja posebno na njih. Carinik se obogaćivao lako i basnoslovno. Carinik je bio poduzetnik. On je plaćao rimskoj država određenu svotu novca u ime poreza nekog kraja, a onda bi to ubirao sebi od pojedinaca, ali s pretjeranim i nepristojnim dobicima. Zato ih je narod toliko mrzio, s jedne strane kao strukturu u službi inostranog tlačitelja, a s druge strane kao pijavice siromašnog svijeta. Krstitelj im daje do znanja da se ne mogu nagomilavati bogatstva na osnovi nepravde. Nije dozvoljeno uvećavati svoju vlast, otimajući svaku vlast slabijima. Ne traži od njih da se odreknu svoga posla, nego da ga vrše u duhu pravde i društvene osjećajnosti; nije loša struktura, nego njezina zloupotreba.
— Onda dolaze i »vojnici«. Ne može biti govora o rimskim vojnicima. A s druge strane, Židovi su bili izuzeti od vojne službe. Obično se misli da se radi o nekom poluvojničkom ili policijskom tijelu, koje je služilo kao oružana podrška carinicima. Dakle, oni moraju promijeniti svoj život ondje gdje su dosad najviše griješili: nikome ne činiti nasilja, nikoga lažno ne prijavljivati, zadovoljiti se s ugovorenom plaćom. Ne radi se o tome da ostave svoj posao. nego da ga vrše u duhu pravde i društvenog osjećaja.
4) NAJAVA MESIJE
Mt 3,11—12; Mk 1,7—8; Lk 3,15—18
Lik i djelovanje Krstiteljevo stekli su neobičan odjek u pučkim masama i pojačali mesijanska iščekivanja u tolikoj mjeri, da se u narodu počela rađati misao da bi sam Ivan mogao biti Mesija (Lk).
Ivan je zbog toga osjetio potrebu da predusretne to mišljenje, stavljajući svaku stvar na svoje mjesto.
— Ne kaže to izričito, ali kaže neizravno: Mesija nije on. Mesija je onaj drugi koji će se ubrzo pojaviti: dolazi poslije njega. To je osoba puno jača i puno važnija od njega, tako da se on ne osjeća dostojnim ni skinuti mu sandale (izuti gospodara: posao roba).
— Onaj Mesija koji dolazi donijet će drugo krštenje, mnogo učinkovitije od njegova. Ivan krštava vodom, što je obična tvar i simbol očišćenja. Mesija će krstiti Duhom Svetim (Mk) i ognjem (Lk). »Oganj« je sredstvo i simbol radikalnog očišćenja. Mesija donosi Duha Svetoga koji očišćuje. Njegovo krštenje bit će potpuno očišćenje iznutra.
— Ali, Mesija je također vrhovni sudac. Ono što Ivan ne može učiniti, učinit će on: s nepogrešivim autoritetom razlučit će pšenicu od pljeve i spalit će pljevu (Mt i Lk). U Ivanu se odražavaju najteže prijetnje S. Z. Stari su proroci najavljivali »Jahvin. dan« (sud i kaznu), ali su isto tako najavljivali spasenje, pobjedu Božje pravde, koja je jača od čovjekova grijeha; kod njih je jača optimistička vizija.
Ivan voli viziju ognja koji pali (pa možda tako zamišlja i »oganj« Mesijinog krštenja); očito: njegov Mesija još nije kršćanski.
(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova I, str. 54 – 55)
P.S.
Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)
Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946).
Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952).
(…) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.
- Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:
Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu, daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju, te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, fra Augustina Augustinovića, koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu, svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro
(spomeni što tražiš od Boga)
i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije, daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja. Amen.
(Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)
(Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)
Neka naše svagdanje molitve Gospodinu usmjeri želja da SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN BUDE PREPOZNAT KAO UZOR-BLAŽENIK I SVETAC!
Čitajmo, razmatrajmo i molimo!
Priredio: fra Petar Matanović