Nedjelja, 22. 12. 2024.

ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

ČITANJA:
Mih 5,1-4a; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; Heb 10,5-10; Lk 1,39-45

Prvo čitanje: Mih 5, 1-4a

Iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.

Čitanje Knjige proroka Miheja

Ovo govori Gospodin:

I ti, Betleheme Efrato,

najmanji među kneževstvima Judinim,

iz tebe će mi izaći onaj

koji će vladati Izraelom;

njegov je iskon od davnina,

od dana vječnih.

Zato će ih Gospodin ostaviti

dok ne rodi ona koja ima roditi.

Tada će se ostatak njegove braće

vratiti sinovima Izraelovim.

On će se uspraviti,

na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom,

veličanstvom imena Boga svojega.

Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast

sve do krajeva zemaljskih.

On – on je mir!

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: 80, 2ac.3b.15–16.18–19

Pripjev:

Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!

Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!

Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Drugo čitanje: Heb 10,5–10

Evo dolazim vršiti volju tvoju!

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.

Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«

Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

Riječ Gospodnja.

Slika 2 Marija i Elizabeta prikazane su na uljnoj slici Piera di Cosima iz 15. stoljeća. Naslov slike je "Pohođenje sa svetim Nikolom i svetim Antunom opatom". (CNS fotografija/ljubaznošću Nacionalne galerije umjetnosti)

Evanđelje: Lk 1, 39-45

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Riječ Gospodnja.

3) POSJET MARIJE ELIZABETI

(DRUGO TROMJESEČJE G. 747, 7- pr. Kr.)

Lk 1,39—56

 Kad je Marija otišla u posjet? Evanđelje kaže »u one dane«, ali to je samo uvodna i spojna formula, koja, prema tome, ne kaže ništa. Sudeći prema kontekstu, Djevica se zaputila odmah iza vrhunaravne objave o Elizabetinoj  trudnoći (1,36): starica, Marijina rođakinja, već je u šestom mjesecu (1,26—36), i djevica će

ostati kod nje tri mjeseca (1,56), tj. čitavo vrijeme do Krstiteljeva rođenja, o kojem se odmah govori.

 Kaže se da se Marija zaputila žurno ili revno, što označava neku užurbanost i veliki interes. Ovdje se podrazumijeva također i pravi razlog tog dugog posjeta. Elizabeta je starica u nosećem stanju, što pretpostavlja mogućnost komplikacija svih vrsta. Marija ide da bude s njom u ova zadnja tri najkritičnija mjeseca trudnoće, da je pomogne u kućnim poslovima, da joj bude pri ruci u eventualnim poteškoćama njezinog stanja, i da joj možda pomogne pri porođaju i u prvim danima iza njega.

Elizabetina se kuća nalazi u kraju koji se zove Judima »Gora«, što u biblijskom govoru označuje gorski kraj koji se prostire od Betlehema na sjeveru do južno od Hebrona. U jednom od mjesta ovoga kraja živio je Zaharija s Elizabetom. Tekst ne kaže ništa pobliže, ali kršćanska tradicija sve od VI. stoljeća (Teodozije; izričitije Kalendar Jeruzalemske Crkve, VII—VIII. st.) poistovjećuje to mjesto sa selom Ain Karem, koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Jeruzalema i koje se od srednjeg vijeka nazivalo Sv. Ivan od Gore.^[1]

 Ako je ovo poistovjećenje točno, postoji znatna udaljenost između Nazareta i ovog mjesta:

bila su potrebna otprilike četiri dana za taj put. I Marija putuje sama (još nije bio sklopljen brak sa Josipom), što budi pomisao, da se mogla priključiti kakvoj skupini hodočasnika koji su išli u Jeruzalem. Ako je točna kronologija koju slijedimo (drugo tromjesečje g. 747.), moglo se raditi o hodočašću za Pashu te godine.¹⁸

 Prizor susreta dviju rođakinja zasićen je vrhunaravnim ozračjem.

 Marija ulazi u Elizabetinu kuću i pozdravlja je na uobičajen način (»Šalom!«). Dovoljan je taj prvi doticaj (obadvije će zatim detaljnije govoriti o svojim stvarima) da Elizabeta prepozna u Mariji Mesijinu majku. U tom smislu može se istumačiti i naravno micanje djeteta u njezinoj utrobi, kao da bi poskočilo od radosti zbog nevidljivog susreta sa Spasiteljem.

 Marija tada izgovori uzvišenu himnu zahvalnosti (»Magnificat«), koja je sva složena od izraza i misli S. Z., i predstavlja pravi jezgroviti sažetak najčišće starozavjetne duhovnosti. Premda je očita kasnija redakcija, nema razloga da se niječe marijinska izvornost ove himne. U isto vrijeme, ona pokazuje obiteljsku sredinu obilježenu biblijskom pobožnošću, u kojoj je bila odgojena Djevica.

 Kaže se da je Marija ostala s Elizabetom oko tri mjeseca i da se zatim vratila svojoj kući. Tako evanđelist završava ovaj prizor, da nam odmah iza toga ispripovijeda rođenje djeteta, ali to ne znači da Djevica nije mogla ostati sve do rođenja djeteta i nekoliko dana poslije: upravo tih dana bila je njezina prisutnost najpotrebnija.

 Marija se vraća »svojoj« kući, ne Josipovoj; još nisu u definitivnom braku.

Prema našoj kronologiji, ova tri mjeseca Marijinog posjeta odgovaraju drugom tromjesečju g.

747. (7. pr. Kr.)

(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova I, str. 32-33)

P.S.

 Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)

Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946). 

Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952). 

(…) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.

 - Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:

            Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu, daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju, te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, fra Augustina Augustinovića, koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu, svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

(spomeni što tražiš od Boga)

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije, daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja. Amen.

(Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)

 (Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)

Neka naše svagdanje molitve Gospodinu usmjeri želja da SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN BUDE PREPOZNAT KAO UZOR-BLAŽENIK I SVETAC!

Čitajmo, razmatrajmo i molimo!

Priredio: fra Petar Matanović

 1] Tekstove predaje(odVII.doXVII.st.)vidi u D. Baldi,Enchirdion Locorum Sanctorum, Jeruisatem 1935, br. 43—88. ¹⁸ O hodočašćima u jeruzalemski hram usp. Jotseph Cohen, Les pelerinages au Temple de Jerusalem, u Le Monde de la Bible, 13 (1980), 29—32.