Nikoga ne hvali prije no što progovori.

Čitanje Knjige Sirahove
Kad se sito trese, mekinje ostaju:
tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.
Lončarove posude peć iskušava,
a čovjeka njegov govor.
Obradu voćke očituje njezin plod:
tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.
Nikoga ne hvali prije no što progovori
jer govor je kušnja ljudi.

Riječ Gospodnja.

OTPJEVNI PSALAM: Ps 92,2-3.13-16

Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

K'o palma cvate pravednik
i raste k'o cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

DRUGO ČITANJE: 1Kor 15,54-58

Daje nam pobjedu po Isusu Kristu.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana:
Pobjeda iskapi smrt.
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja?
Gdje je, smrti, žalac tvoj?
Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.
Riječ Gospodnja.

EVANĐELJE: Lk 6,39-45

Iz obilja srca usta govore.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:
Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.
Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.
Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«
Riječ Gospodnja.

20) LAŽNI PROROCI
( GOVOR: II, 4)
Mt 7,15—20; Lk 6,43—44

          Ovaj se ulomak nalazi kod Mt i Lk u kontekstu Govora na gori, ali je kod Lk skraćen i s nešto drukčijim smislom: nadovezuje se na r. 42 (slamka-brvno), služi mu kao razjašnjenje, htijući više-manje reći, da zao čovjek ne može dovesti do moralnog poboljšanja drugih, jer ne može dati ono što nema niti može imati...
         Kod Mt naprotiv govor je o lažnim prorocima i kako ih raspoznati.
Problem lažnih proroka stari je biblijski problem, koji se povlači skoro od samih početaka izraelskog profetizma, a naročito od razdoblja monarhije, kad se lažni proroci pojavljuju, nekad u neočekivano velikom broju (usp. 1 Kr 22,6), kao prava nacionalna ustanova. Zovu se »lažni«, prvenstveno zato što tvrde da su Jahvini proroci i takvim se predstavljaju, a to nikako nisu; ali također i stoga što govore »laži« (usp. 1 Kr 22,22— 23). Nebrojeni su biblijski osvrti na njih, osobito kod pravih proroka (Amosa, Izaije, Jeremije, Ezekijela ...), tako da u Bibliji imamo upotpunjenu sliku lažnog proroka.
          Isus spominje samo neke od njihovih značajki, ali najvažnije. U prvom redu: izvana se predstavljaju kao ovce, a unutra su kao vukovi... Postoji temeljni raskorak između vanjštine i unutrašnjosti. Svijetu se predstavljaju na divan način. Govore vrlo lijepo. Govoreći, u stanju su zavesti svaku neopreznu osobu, jer sve što govore ide za tim da se polaska mogućnicima ili pučkim masama. Lažni prorok ugađa javnom mišljenju, propovijeda oportunistički moral... Ali ispod te zamamljive vanjštine krije se druga njegova značajka: »grabežljivost« vuka. Sve što radi i način kako to radi ima posve određenu svrhu: vlastitu ličnu korist. Egocentrizam.
          »Po njihovim plodovima vi ćete ih prepoznati«, napominje Isus. Govori o »plodovima«, jer će zatim govoriti o voćkama. Smisao je očit: ponašanje, život, osobno svjedočanstvo.
          S. Z. pruža nekoliko kriterija kako se može razlikovati autentični od lažnog profetizma. Među tim kriterijima (objektivna činjenica božanskog poziva; ostvarenje nekog pretkazanog događaja; potpuna vjernost tradicionalnoj jahvističkoj vjeri) nastupa i kriterij životnog svjedočanstva. Pravom proroku, riječ Božja nije samo riječ koja se izgovara, nego i riječ koja se proživljuje. Život proroka i objava koju je primio jedna je te ista stvar. Poruka se poistovjećuje s glasnikom.
          Od svih biblijskih kriterija proročke autentičnosti, Isus izabire ovaj kriterij života, zato što je najuvjerljiviji za običnog čovjeka. Poruka je nekog proroka autentična, ako je on osobno provodi u život; treba odbaciti kao lažnog onog proroka, koji propovijeda jednu stvar a vrši drugu2.
Isus zasniva svoju tvrdnju na naravnoj očiglednosti, promatranoj pod ovim dvostrukim vidom:
— neko stablo može uroditi samo plodovima koji su svojstveni tom stablu; bilo bi besmisleno očekivati da se mogu ubrati kruške na jabuci;
— mlado, zdravo i dobro uzdržano stablo urodit će velikim i sočnim plodovima, dok će kakvo staro i bolesno stablo nužno uroditi rahitičnim plodovima; bilo bi neprirodno kad bi se desilo drukčije.
          Ovaj naravni zakon fizičkog života može se primijeniti i na duhovni život. Nitko ne može dati ono čega nema. Lažni prorok nije usvojio u svom srcu božansku poruku, pa je zato ne može provesti u život; po neautentičnosti života prepoznat će se kao lažni prorok.
          Drugom zgodom, Isus će upozoriti svoje učenike na pogibelj lažnih proroka u budućnosti (usp. Mt 24,11.24). Crkva će iskusiti njihovu pogubnu prisutnost u vlastitim redovima (usp. Dj 13,6; 1 Iv 4,1 itd.). Ali izgleda, da se u ovom povijesnom času Isusova aluzija odnosi konkretno na pismoznance i farizeje, koje treba zamisliti kao stalne protivnike svih njegovih duhovnih stavova u Govoru na gori. Značajke lažnog proroka, koje Isus iznosi na ovom mjestu, u skladu su sa svim onim što u drugim zgodama predbacuje svojim neprijateljima: osnovna neiskrenost, koja dolazi od nesklada između vanjštine i unutrašnjosti; zamamni privid svetosti, pod kojim se skrivaju najgore namjere; nepremostivi raskorak između misli i života; egocentrično naprezanje da svrate pozornost na same sebe, a sve pod lijepim izgovorom služenja Bogu...
          Eshatološka prijetnja (»svako stablo, ako ne rađa dobrim plodom, siječe se i baca u vatru«) uzeta je doslovno iz Krstiteljeva propovijedanja (Mt 3,10; Lk 3,9); možda je evanđelistov dodatak ali je dosta običajan i u Isusovoj apokalipsi, kako ćemo vidjeti. Lažljivost čeka strogi Božji sud (pasivni oblik — »siječe se« — jest jedan od načina da se izbjegne spomenuti ime Božje).
(Tekst preuzet iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova, i, str. 200 – 201)

Priredio: fra P. Matanović

_________________________________________________________________

1) Naravno, sve ove kriterije treba uzeti kao cjelinu; moguće je da pojedinačno ne bi uvijek potpuno zadovoljavali; usp. slijedeću bilješku.
2) Izgleda da ovo protiviurječi onome što Isus kaže u Mt 23,3, gdje on odobrava kao valjano rabinsko naučavanje, usprkos tome što njihov život nije u skladu s njime. Ali je očito da Isus odobrava to naučavanje jedino ukoliko stvarno predstavlja »Mojsijevu katedru«, to jest tradicionalni nauk.
Dragim riječima, poruka može biti autentična a neautentičan onaj koji je naviješta; u tom slučaju, kriterij životnog svjedočanstva ne bi bio apsolutan; zato rekosmo, da se biblijski kriteriji o proročkoj autentičnosti moraju se uzeti kao cjelina (usp. prethodnu bilješku). Ali, ovdje kriterij apsolutno valjan s obzirom na samog proroka: uvijek će biti istina da prorok koji ne živi prema poruci koju naviješta jest lažni prorok. Ali treba znati da nekad i lažni proroci mogu reći istinite stvari.