Draga braćo i sestre,
korizma je započela danas, na Čistu srijedu. Ušli smo u razdoblje od 40 dana priprema. Lijepo je ovo razdoblje liturgijske godine, koje nas priprema za najveći blagdan: Uskrs, blagdan našega spasenja.
Što je vrijeme korizme bilo za svetog Franju? Posebnu važnost u svom životu davao je korizmi, što možemo pročitati u njegovim životopisima. Korizmu nije slavio samo prije Uskrsa (usp. “Cvjetići svetog Franje”, VII.), nego je imao i posebno razdoblje korizme kao pripravu za druge svetkovine. Najpoznatija je njegova priprema za blagdan svetog Mihovila. Za ove dane uvijek se povlačio i odlazio na posebno mjesto.
Često čujemo riječi i rečenice o korizmi u negativnom kontekstu: što se ne smije činiti, što se ne smije, čega se treba odreći. Ponekad i mi imamo isti način razmišljanja. Često koristimo riječi poput 'odustati', 'zadržati' ili 'napustiti'. Često se usredotočimo na stvari koje ne bismo trebali činiti umjesto na ono što bismo trebali učiniti, ili što bismo trebali učiniti bolje ili više.
Naš život je život pokore, ali to ne znači da treba biti tužan život. Otkrijmo zašto je to zapravo dio gozbe, jer priprema već pripada njoj. Sveti Franjo živio je svoj život u pokori, ali je imao radostan život, jer se uvijek iznutra radovao, unatoč nevoljama koje je morao iskusiti u svom tijelu i oko sebe, među braćom.
Korizma nije tužno doba godine. To je priprema, to je vrijeme mogućnosti. Pokora je način da se obratimo Bogu, način da tražimo Njegovu volju i živimo u skladu s njom. Ovo razdoblje u godini daje nam priliku da poput svetog Franje ispitamo sami sebe - kako pojedinačno, tako i u bratstvima. Živim li - živimo li - po Božjem planu? Kakav je Božji plan sa mnom - s nama? Živim li - živimo li - u skladu s tim?
U pokorničkom dijelu svete mise barem svake nedjelje molimo: “Sagriješih vrlo mnogo
mišlju, riječju, djelom i propustom”. Pozivam vas sve: razmislimo o ove četiri stvari, i promišljajmo o njima, ispitujući sami sebe.
Ispitujmo se u bratstvima, mireći se i međusobno, razmišljajući o posljedicama svojih misli, riječi, djela u životu bratstva. Koje su to naše misli koje najviše vrijeđaju Boga i druge? Koje riječi koje kažemo najviše uništavaju duh bratstva, povrjeđujući Boga i druge? Što radimo protiv Boga i jedni protiv drugih? Koji su naši propusti, što ne činimo, a trebali bismo činiti za izgradnju bratstva, za izgradnju Kraljevstva Božjega? Pozivam vas da posvetite malo vremena, pojedinačno i zajedno, ovim četirima važnim stvarima o kojima treba razmišljati, zakoračivši tako na put pomirenja s Bogom i međusobno.
Posvetimo malo vremena ovim pitanjima: ne samo kao pripremu za sljedeću ispovijed, nego posvetimo nekoliko sati ili čak nekoliko dana, ili neke susrete bratstva – za to imamo 40 dana – da pronađemo korijene: kako i zašto djelujem protiv volje Božje: u svojim mislima, u svojim riječima, u onome što sam učinio i u onome što sam propustio? Pozivam vas da korizmu pretvorimo u razdoblje u kojem pomirenjem i pokorom možemo obnoviti sebe i svoja bratstva, doprinoseći tako i obnovi Crkve.
Neka nam Bog podari mnogo radosti, dubokih misli, jasnih promišljanja, da možemo pronaći Božji plan u svom životu i tako dočekati Uskrs obnovljenoga duha. Neka nam na tom putu pomognu sveti Franjo, sveta Elizabeta Ugarska i sveti Ljudevit Francuski!
Uz srdačan bratski pozdrav, vaš brat i vaš ministar
Tibor Kauser, generalni ministar OFS-a