Misao iz evanđelja dana
Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
Prvo čitanje: Izl 3,1-8a.13-15
’Ja jesam’ posla me k vama.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustinji, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednoga grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.
»Hajde da priđem, reče Mojsije, i promotrim taj veličanstveni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad Gospodin vidje gdje prilazi da razmotri, zovne ga iz grma: »Mojsije! Mojsije!« On se javi: »Evo me!« A Gospodin će mu: »Ne prilazi ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam, nastavi, Bog tvoga oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
A Gospodin nastavi: »Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke ¬njegove pa siđoh izbaviti ga iz šaka egipatskih i odvesti ga iz te zemlje u zemlju dobru i prostranu – zemlju kojom teče mlijeko i med: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.«
Nato Mojsije reče Bogu: »Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ’Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ’Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« Bog reče Mojsiju: »Ja sam koji jesam!« I nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ’Ja jesam’ posla me k vama.« Još reče Bog Mojsiju: »Kaži Izraelcima ovako: ’Gospodin, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 103,1-4.6-8.11
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova nad onima koji ga se boje.
Drugo čitanje: 1Kor 10,1-6.10-12
Život naroda s Mojsijem u pustinji opisan je za opomenu nama.
Čitanje Prve poslanice
svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne bih htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeđoše kroz more, i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, i svi su isto duhovno jelo jeli, i svi su isto duhovno piće pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. Ali većina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. Sve se to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
Riječ Gospodnja.
Slika 2 Nerodna smokva
Evanđelje: Lk 13,1-9
Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«
Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’«
Riječ Gospodnja.
42) NUŽNO JE OBRAĆENJE
(LISTOPAD-PROSINAC G. 29)
Lk 13,1—5
Ova je pripovijest isključivo Lukina a nalazi se u vrlo dobrom kontekstu.
Uvodne riječi u ova dva povijesna događaja ne znače, da neki glasnici pričaju Isusu događaje koji su se tada dogodili u Jeruzalemu a koje on ne poznaje (u ovo vrijeme on se nalazi izvan prijestolnice, u unutrašnjosti pokrajine). Radije bih rekao da su ovi događaji općenito poznati a da se ovdje spominju zbog značenja koje mogu imati u predmetu koji je oduvijek mučio židovsku religioznu savjest: pitanje Božje plaće. Oni koji govore drže se stare teze: plaća se daje u vremenu, u povijesti, u ovom životu. To je bilo općenito pučko mišljenje (usp. Iv 9,2), unatoč svim ispravcima toga nauka sa strane proroka, ali se vidi da to uvjerenje nije bilo tako čvrsto kao što je izgledalo; vjerojatno žele čuti Isusovo mišljenje.
Ova je situacija paralelna s onom Iv 9,2, gdje apostoli igraju istu ulogu s obzirom na slučaj slijepca od rođenja. Kao što je onda Isus iskoristio priliku, da poduči kako fizička nesreća može otkriti neki plan Božji (Iv 9,3), tako sada iskorištava isti nemir da pozove na obraćenje.
Ova dva ispripovijedana događaja ne spominju se ni u jednom profanom dokumentu. Prvi je od njih neki pokolj Galilejaca, što ga je dao izvršiti Pilat, u času kad su oni prinosili žrtve u jeruzalemskom hramu. Galilejci su bili poznati kao revolucionari.[1] Možda zbog nekog nereda u blizini hrama, na njima se iskalila srdžba Pilata i njegovih legionara. Iz povijesnih izvora Pilat je poznat kao žestoko protužidovski tip, tvrdoglav i okrutan. Jedanput su ga optužili u Rimu da »nastavlja sa smrtnim kaznama bez suda«; ovaj pokolj Galilejaca mogao bi biti jedan primjer. Slučaj Isusovog suda časna je iznimka, ali jedno stablo nije šuma.
Drugi je događaj tragedija osamnaestorice stanovnika Jeruzalema, koje je satrla »kula u Siloi«, sigurno kula koja se nalazila na jugoistočnom uglu jeruzalemskih zidina, gdje je bio ribnjak Siloe, sagrađen da se grad osigura vodom.
Prema općenitom mišljenju o Božjoj plaći u ovom životu, pogibija žrtava u oba ova događaja bila bi kazna za grijehe. Isus se ne slaže s tim mišljenjem (usp. Iv 9,3). Prema njemu, svi su ljudi krivi pred Bogom, jer kad se ne bi obratili, »svi« bi poginuli.
Isus kaže da bi, ako se ne obrate, svi poginuli »jednako« (isto tako), što ne može značiti fizičku smrt, jer bi tako on naučavao isto što i mišljenje koje pobija; prema tome, misliti na katastrofu 70. godine, kao što čine neki tumači, nije na mjestu; svi će jednako umrijeti, ali duhovnom smrću, što je posljedica nepokore.
Prijeteći sudbinom onih koji ne čine pokoru, Isus poziva na obraćenje, na »metanoju«, na promjenu mentaliteta. U kontekstu, to znači promijeniti stav u odnosu na Isusovu osobu: od nevjerovanja preći na vjeru. Na taj način, na vrijeme bi se uredili računi s Bogom, ne čekajući njegovu strogu presudu na eshatološkom sudu.
U isto vrijeme, Isus nas uči da i fizička zla od kojih patimo, mogu imati vrhunaravni smisao: mogu biti sredstva, koja Bog izabire da nas pozove da se obratimo, da popravimo naš život, da izbjegnemo gore patnje u vječnosti.
43) NEPLODNA SMOKVA: POSLJEDNJA PRILIKA
(LISTOPAD-PROSINAC G. 29)
Lk 13,6—9
Poslije poziva na obraćenje, dolazi ova parabola, također samo kod Lk, koja nema nikakvog ni tumačenja ni zaključka; što znači da joj treba tražiti smisao upravo u tom pozivu na obraćenje.
Slika je tipično palestinska. Vinograd, gdje ima i drugih voćaka, među njima i smokva. Njoj bi već bilo vrijeme da rađa, ali vlasnik zapaža da ne donosi plodova, i tako kroz tri godine; izgledalo je da više nije bilo nikakve nade. Razočaran i praktičan, vlasnik nalaže vinogradaru da posiječe onu smokvu, da ne zauzima i nadalje prostor i beskorisno osiromašuje zemljište. Ali, vinogradar voli onu smokvu i moli vlasnika da se strpi još jednu godinu, kad će joj on posvetiti izvanrednu brigu; ako i poslije toga bude jalova, moći će se posjeći.
Iako ima opći doseg za sve ljude i sva vremena, ova parabola ima pred očima posebno Izraela. Kroz dugo vrijeme, Izrael je iznevjeravao sva Božja očekivanja pa je njegova nepokora već zasluživala da bude kažnjena. Međutim, mjesto da ga kazni, Bog mu je još uvijek dopustio izvanredan dokaz svoje ljubavi: poslao mu je svog vlastitog Sina Isusa. Prema tome, hitno je da iskoriste tu zadnju priliku obrativši se Isusu, ako ne žele da ih Bog zauvijek odbaci.
Naglasak je parabole na iskorištavanju posljednje prilike. Isus je Židovima posljednja prilika. Do konca svijeta, bit će im posljednja prilika. A to je i za sve druge.
(Osvrt na tekst iz današnjeg Evanđelja preuzet je iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova II, str. 120-121)
Priredio: Fra Petar Matanović
___________________________________________________________________________________
[1] Usp. G. Venmes, o. c, 51—53. 120