Što ima čovjek od sve brige srca svoga?

Čitanje Knjige Propovjednikove
Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga uopće nije trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 90,3-6.12-14.17

Pripjev: Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
ko jučerašnji dan koji je minuo
i kao straža noćna.

Razgoniš ih ko jutarnji san,
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer već se suši i vene.

Nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!

Drugo čitanje: Kol 3,1-5.9-11

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo!
Ne varajte jedni druge!
Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 12,13-21

Što si pripravio, čije će biti?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«
Riječ Gospodnja.

LUDI BOGATAŠ

(LISTOPAD-PROSINAC G. 29)

Lk 12,13—21

(…) Cjelinu započinje čovjek s obiteljskim žalbama protiv svog brata. To je sigurno stariji brat, koji ili uopće neće da dijeli baštinu (nastojeći da očuva nepodijeljen obiteljski imetak), ili ju je loše podijelio. Drugi brat moli Isusa, da bude sudac među njima dvojicom; ljudi su tražili savjet kod rabina u takvim presudama a Isus je bio poznati rabin. Samo što je Isus bio rabin različan od drugih. Daje mu suho (»čovječe!«) do znanja, da on nije nikakav sudac niti djelitelj baštine; pitanja ovozemnog vremenitog značaja nisu izravni predmet njegovog poslanja; neki moderni teolozi-politolozi nikako ne mogu da to razumiju.

Jedan od braće ili možda oba, žrtva su škrtosti, pohlepe, one neuredne želje za posjedovanjem materijalnih dobara. Isus opominje mnoštvo koje je tu prisutno, da se čuva od svake pohlepe (ona je pravo idolopoklonstvo: Ef 5,5; Kol 3,5); tako se r. 15 povezuje s onim što prethodi. Ali pohlepa i veliko bogatstvo mogli bi stvoriti obmanu da od njih zavisi osiguranje života; to bi bilo fatalno, jer bi netko mogao imati u izobilju sva dobra ovog svijeta, a da ipak nemadne osiguranog života pomoću tih dobara; životna sigurnost nalazi se na drugom mjestu; na taj način, drugi dio r. 15 jest uvod u parabolu.

Okvir parabole je vrlo jednostavan. Neki čovjek imao je sreće da mu je ljetina ove godine izvanredno ponijela. Stare žitnice su nedovoljne. Odluči da sagradi nove i veće. Stavlja tu novu ljetinu i sve što ima. Samo ovo što je ovdje odložio bilo bi mu dovoljno za mnogo godina. Misli da se sada može mirno odmarati i uživati,[1] jer se osjeća osiguranim zauvijek, protiv svih mogućih zlih ljetina, koje bi mogle nadoći. S tim ugodnim mislima ide u krevet, ali Bog mu daje do znanja (vjerojatno u snu) da će te iste noći tražiti[2] od njega njegov život. Čije će biti sve što je skupio? To već nije važno; sigurno je (i tragično) da neće biti njegovo. On je lud, jer se tako ludo pouzdao u stvari koje ne zaslužuju pouzdanje, nadajući se biti siguran pomoću stvari koje ne mogu ništa osigurati.

Središnja misao parabole je jasna: »Čovjek koji posjeduje svega u zobilju, ne može se (pouzdati da će (pomoću svojih dobara sačuvati svoje postojanje. Bog je jedini gospodar života« (Valensin-Hubv).

Ova je parabola jak društveni prosvjed. Na krajnje jednostavan način, Isus osuđuje sva materijalistička društva, koja sve pouzdanje stavljaju isključivo u bogatstvo, u gomilanje kapitala, u tehniku »novih žitnica«...

R. 21 kaže: »Tako biva s onim koji zgrće blago za sebe, a ne skuplja bogatstva za Boga (u Bogu«). Po Isusovom mišljenju, skupljati bogatstva za Boga (u Bogu) isto je što i pomagati svojim dobrima siromašne; tako se skuplja pravo blago na nebu (usp. Lk 12,33; 16,9). Tako se sa čovjekom iz parabole uspoređuje bogati sebičnjak, koji misli samo na sebe, mjesto da misli na bližnjeg u nevolji. Evanđelist upotrebljava ovaj Isusov logion kao zaključak parabole, oslanjajući se na činjenicu, da onaj bogataš stvarno misli samo na svoje uživanje. Ali, ta je činjenica sporedna u paraboli; tek jedan potez na slici. Bogatašu se ne predbacuje njegova sebičnost, nego samoobmana: osjećaj sigurnosti ondje gdje je ne može biti (...).

(Tumačenje današnjeg Evanđelja je preuzeto iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova II, str. 110-112)

Priredio: fra Petar Matanović

 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------  

1] U unutarnjem razgovoru sa samim sobom, tipičnom za Lukine parabole (15,17-19; 16,3—4; 18,4—5; 20,13), čovjek se obraća »svojoj duši«, to jest samom sebi; »duša« znaci »život«, prema tome također živo biće, osobu; stoga se nekad može prevesti ličnom zamjenicom.

[2] Tekstualno »tražit će ti natrag«; bezlična množina, kojom se označuje Bog. — Život je Božje vlasništvo, koje on može svakog časa zatražiti.