MISAO IZ EVANĐELJA DANA

I vi budite pripravni!

ČITANJA:

Prvo čitanje: Mudr 18,6-9

Čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas pozvavši nas k sebi.

Čitanje Knjige Mudrosti

Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 33,1.12.18-20.22

Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama
kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje: Heb 11,1-2.8-19

Iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 12,32-48

I vi budite pripravni!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.
»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.
No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.
I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.«
Riječ Gospodnja.

BLAGO ZA NEBO
(LISTOPAD-PROSINAC G. 29)
(Mt 6,19—21); Lk 12,32—34

         R. 32 ima jedini Lk: »Ne boj se, malo stado, jer je Otac odlučio da vam dadne Kraljevstvo«. Teško bi bilo reći, da li je ovo izvorno mjesto ovog ulomka. Vjerojatno nije. Možda bi bolje pristajao u ulomak o ispovijedanju vjere ,(Mt 10,26—33; Lk 12,2—9). Međutim, evanđelist ga je iskoristio na ovom mjestu kao most između onoga što prethodi i onoga što slijedi.
         U prethodnom je ulomku bio govor o pouzdanju u Boga, koji poznaje naše potrebe i pazi na njih, uz uvjet da naš napor bude usredotočen na jedino važno, naime na Kraljevstvo Božje. Ovdje se kaže, da je izvor našeg pouzdanja upravo sigurnost Kraljevstva, koje je zajamčena stvarnost koju je Bog već predao onima koji vjeruju u Isusa: Isusovi učenici nemaju razloga da se boje zbog onoga što bi moglo nadoći, jer ako su sigurni za ono najveće, mogu se uzdati da će im se dati nevažnije stvari. Na taj način, logion bi mogao poslužiti kao zaključak ulomka o pouzdanju.
         Ali isto tako on može poslužiti kao uvod u slijedeći ulomak. Kraljevstvo je ne samo dar Božji, nego i ljudska zadaća. I to je prva zadaća, pri čemu ostaje mjesta za Božju providnost u našim materijalnim potrebama; upravo bi stoga materijalna dobra trebalo tako upotrebljavati da ona postanu vječna vrijednost za Kraljevstvo.
         »Stado« je klasična biblijska slika da se označi Izrael, narod Božji, kojem je Bog pastrr. Isus posve prirodno prenosi tu sliku na cjelinu svojih vjernika, kojima je on Dobri Pastir (Mt 26,31; Iv 21,15—17; 10,1—16). Ovo je stado sada maleno, slabo, brojčano i društveno neznatno; okolnost koja bi mogla povećati njegove bojazni; ali njih štiti sigurnost, koja je jača od svih ljudskih nedostataka.
           Ostatak ulomka zajednički je dvojici evanđelista, ali s nekim razlikama. Mt ga donosi u Govoru na gord, ali iz onoga što smo rekli jasno je da je njegov povijesni kontekst ovaj Lukin.
           Ulomak se sastoji od dvije Isusove izreke, koje se međusobno tumače.
           a) Prva izreka (Mt 6,19—20; Lk 12,33) opširnija je kod Mt nego kod Lk; jer kod Mt sadrži jednu pozitivnu i jednu negativnu opomenu, dok Lk ima samo pozitivnu. Osim toga, kod Mt zahtjev nije posebno određen, dok se kod Lk izričito kaže u čemu se sastoji; što dokazuje da se već radi o tumače¬nju i da je izvorniji Matejev oblik.
           Prema izražajnijoj Matejevoj formulaciji, Isusov učenik treba više skupljati blago na nebu nego na zemlji. Suprotstavljaju se (literarno) ne raznenaravi dobara (zemaljsko-nebesko, materijalno-duhovno), nego različna mjesta gdje se skupljaju, i dosljedno tome, njihovo različno trajanje i konačna vrijednost.
           Iz mnogostrukih razloga čovjek ne može tražiti svoju sigurnost u skupljanju dobara na ovom svijetu:
kese gdje se drže novci mogu ostariti (Lk): kad istrunu i proderu se, novac se rasipa i kvari;
           • moljac može izgristi odijela i skupocjene tkanine;
           • kiseline rastoče kovine i dragulje;
           • ako vlasnik kuće nije uvijek pažljiv, lopovi će lako otvoriti rupu u zidu od nepečene cigle, ući u kuću i sve pokrasti.
           Jednom riječju: nijedna stvar koja se čuva ovdje na zemlji nije sigurna.
           Prijevod metafore: ako se sav čovjekov napor usredotoči isključivo na skupljanje dobara ovoga svijeta, ne stječe time nikakvu zaslugu za Kraljevstvo.
           Stoga treba skupljati blago »u nebu«, to jest u Bogu. Na posve sigurnom mjestu. Nikakva nesreća ne može uništiti ono što se tu ostavi. Mt ne kaže što se ostavlja; znamo iz Lk da je to milostinja; bolje rečeno, materijalna dobra pretvorena u milostinju; mi bismo danas nadodali, svaki društveni posao u prilog siromaha, sve što se radi da se pomognu siromasi i podigne njihova životna razina. Za Isusa, to je jedino trajno blago koje vrijedi za vječnost. To nam Bog (naša jedina sigurna žitnica) čuva kao zalihu, kad dođemo na sud njegove pravde.
          b) Uzročni veznik »jer«, kojim se ova izreka (Mt 6,21; Lk 12,34) povezuje s prvom, pokazuje da u njoj treba tražiti razlog onoga što se prije ustvrdilo: »Jer gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce«. Srce je djelatno počelo osobe, ono što pokreće naše snage: osjećajna i voljna opruga života. Radi se o opće poznatoj i istinitoj poslovici. Volimo i sav interes stavljamo u ono što mislimo da je naše dobro. Po tom interesu može se odrediti narav i vrijednost naših ideala.
          Logični izvod, dakle, mogao bi biti slijedeći: Naše jedino sigurno, trajno i vrijedno blago u Božjima očima jest ono što u ovom životu možemo učiniti :za druge; uz to, dakle, treba prianjati i za to djelovati.
         

          (Tumačenje Evanđelja preuzeto iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest isusova II, str115-116)
         

           P.S.

                                                  Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 1998.)

          Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946).
Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952). (…) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.
          - Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:

Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,
daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,
te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,
koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe
i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,
svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro

                 (spomeni što tražiš od Boga)

i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,
daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.
Amen.

(I nakon ove molitve Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)

(Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)

POMOLIMO SE I MI DA SLUGA BOŽJI FRA AUGUSTIN BUDE PROGLAŠEN BLAŽENIM I SVETIM I PRIZNAT KAO UZOR ZA CIJELU CRKVU!

Neprstano se zahvaljujmo Bogu što nam je dao tako divne uzore u vjeri kao što je bio naš fra Augustin!

Priredio: P. M.