DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU
17.08.2025.
Misao iz evanđelja dana
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje.
Čitanja:
Prvo čitanje: Jr 38,4-6.8-10
Rodila si me, majko, da se svađam i prepirem sa svom
zemljom. (Jr 15, 10)
Čitanje Knjige proroka Jeremije
U one dane: Dostojanstvenici rekoše kralju: »Jeremiju valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljeva sina Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, i spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib.
Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac, gdje će od gladi umrijeti, jer više nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 40,2-4.18
Pripjev: Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti,
i uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Bijedan sam ja i nevoljan,
al Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!
Drugo čitanje: Heb: 12,1-4
Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: I mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.
Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 12,49-53
Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!
Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«
Riječ Gospodnja.
RAZDORI U VEZI S ISUSOM
(LISTOPAD-PROSINAC G. 29)
(Mt 10,34—36); Lk 12,49—53
Poslije izreke o blagu na nebu, Lk ima nekoliko opomena (pojačanih parabolama) o bdijenju i vjernosti, s paralelama u eshatološkom govoru (Mt 24,42—51); ostavljamo ih za taj kontekst.U ovom ulomku, Lukini nr. 49—50 nalaze se samo kod njega, dok su ostali paralelni s Mt, koji ih je stavio u misionarski govor, ali nema sumnje da je njihovo pravo mjesto ovo kod Lk, imajući osobito u vidu slijedeću temu (znakovi vremena i prešutni poziv da se odlučimo za Isusa).
Ove isključivo Lukine retke (49—50) tumače na vrlo različite načine: ne zna se što je »oganj«, niti da li je već zapaljen ili se samo želi da se zapali; kao što se ne zna da li se Isus već unaprijed tjeskobno muči zbog svog »(krštenja«, ili samo vruće želi da se što prije završi... Bit će nesigurno sve sto se rekne o toj stvari. Ta je nesigurnost najbolji dokaz da ove dvije izreke ne pripadaju izvorno ovom kontekstu. Njihova veza sa slijedećom izrekom je vještačka, evanđelistovo djelo. Budući da ne poznajemo njihovog izvornog konteksta, razumljivo je da ne možemo sa sigurnošću odrediti njihov izvorni smisao. Isto je tako sigurno da su i ove dvije izreke izvorno bile nezavisne jedna od druge (one rade o dvjema različnim temama) i da je njihova sadašnja međusobna povezanost također vještačka.
Lk je povezao ove dvije izreke jer mu se činilo da jedna može nadopuniti drugu; a obje je povezao sa slijedećom izrekom o razdoru, jer mu se činilo da se mogu međusobno objasniti. Prema tome, sada moramo tražiti smisao kojeg je evanđelist pretpostavljao da imaju, i to zadovoljavajući se samo s pokušajima, daleko od svake sigurnosti.
Protiv općeg mišljenja, ja bih, s nekim autorima, Lukine retke 49—50 više volio prevesti ovako: »Oganj sam došao baciti na zemlju, i što hoću, kad je već zapaljen? Krštenje moram primiti, i kako sam tjeskoban dok se to ne završi!«
U sadašnjem kontekstu (vještačka veza koju je evanđelist napravio), značenje »ognja« što ga je Isus donio treba nužno tražiti u rr. 51—53: sastoji se u onim borbama i razdorima, koji se neizbježno pojavljuju u vezi s Isusovom osobom i porukom. Ali taj je »oganj« već sadašnja stvarnost; samo želja (»koliko bih želio da je već zapaljen!«), osim što manje spontano izražava slovo teksta, bila bi protivna povijesnoj perspektivi. I slijedeća tema (znakovi vremena) pretpostavlja, da Isus traži odluku u sadašnjem vremenu. Otkako se pojavio, Isus je izazivao razdore u židovskom društvu, čak i u vladajućim slojevima židovstva; znamo da tu stvar osobito naglašava četvrto evanđelje. U Isusovom poslanju postoji tragičan vidik, koji je bio naviješten već od njegova djetinjstva (Lk 2,34).
Dosljedno tome, Isus želi reći (prema evanđelistovom mišljenju), da njegov dolazak znači neizbježivi oganj razdora u svijetu, da on već postoji, i da je Isus zadovoljan (što bi više želio?), da se tako ispuni što mora biti. Međutim, njegovo spasiteljsko poslanje s tim još nije svršeno; još mu preostaje »krštenje«, kojim mora biti kršten, »potopiti« se posve u bolu i smrti (usp. Mk 10,38), što će značiti konačno oslobođenje za čovjeka; kako bi želio da taj dan dođe što prije!
Pojava Isusova, dakle, uzrok je ne mira, nego rata, ili »mača« (izvorni izraz: Mt), koji se sastoji u »razdoru« (tumačenje: Lk), koji dolazi čak do obiteljskog kruga.
Proturječi li to smislu Isusovog poslanja?
Mesijanska vremena bila su najavljena kao vremena mira a Mesija kao knez mira (Iz 9,5—6), koji će navijestiti mir narodima (Zah 9,10). Pri Isusovom rođenju, nebo je pjevalo početak te epohe mira (Lk 2,14). Kako to uskladiti s ratom što ga je donio Isus?
Stvar je u tome da mesijanski mir nije onaj prevarljivi i obmanjivački mir, kojim su lažni proroci uspavljivali svoju publiku (Jer 6,14; 8,11; Ez 13,10.16). A isto tako nije ni nepokretno mirovanje. Isus donosi svijetu pravi mir, ali njega ne možemo postići bez borbe. Mir je duboko pomirenje sa samim sobom, s ljudima i s Bogom, i do njega se ne može doći bez snažnih oporbi. Isus je proglasio blaženim ne nepokretljive, nego borce za mir (Mit 5,9).
Ovaj razdor u obitelji predstavljen je kao ispunjenje jedinog proroštva (Mih 7,6).
Drugo je pitanje duboki razlog ovog svrstavanja za ili protiv Isusa. Odgovor se nalazi u Iv 3,19—21. Životne su odluke uvjetovane životom, a život je opet uvjetovan odlukama. S Isusom »otkrivaju se misli mnogih srdaca« (Lk 2,35).
(Tekst iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova ii, str. 116-118)
Priredio: P.M.