ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Nedjelja, 21. 12. 2025.
MISAO IZ EVANĐELJA DANA
Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.
ČITANJA:
Prvo čitanje: Iz 7,10-14
Evo, djevica će začeti.
Čitanje Knjige proroka Izaije
U one dane: Gospodin opet progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.« Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 24,1-4b.5-6
Pripjev: Nek uniđe Gospodin: on je Kralj slave!
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Drugo čitanje: Rim 1,1-7
Isus Krist, potomak Davidov, Sin Božji.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje – koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našem, po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane, među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 1,18-24
Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova.
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.
Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Riječ Gospodnja.
6) PROBLEMI I BRAK SV. JOSIPA
(POČETAK DRUGOG POLUGODIŠTA G. 747, 7. pr. Kr)
Mt 1,18-24
Od Luke znamo mjesto i okolnosti Isusovog začeća (prizor navještenja).
Matej samo ustanovljuje da je Marija začela na vrhunaravan način, i da se to dogodilo prije nego što je počela živjeti s Josipom (djevičansko začeće), dok se još uvijek nalazila u razdoblju zaruka.
I sad najedanput Josip zapaža da je Marija u drugom stanju. Kad je to mogao zapaziti? Treba pretpostaviti neka četiri mjeseca trudnoće, kad ona počinje biti vidljiva izvana. To bi značilo jedan mjesec poslije njezinog posjeta Elizabeti; zbog toga smo gore stavili »početkom drugog polugodišta g. 747.
Sasvim je prirodno da je Josip budno pazio na sve što se odnosilo na njegovu zaručnicu. Njezina ga je trudnoća strašno zbunila. Nije mogao misliti na drugo, nego na pogrešan korak. Kazna za takve prekršaje tako je velika, da se on i ne usuđuje pitati je, od straha da bi mogao čuti vrlo neugodne stvari. Uostalom, možda mu ni sama Djevica nije bila u stanju dati neko zadovoljavajuće i vjerodostojno tumačenje tog misterija. Budući da je bio čovjek u svemu ispravan, odluči se za zakonsko »otpuštanje«. Ali, želi to učiniti »potajno«, tj. s najvećom mogućom obazrivošću unutar neizbježnih zakonskih norma (usp. Pnz 24,1). Unatoč svemu tome, s njegove strane postoji veliko poštovanje prema Djevici: sve izgleda vrlo stvarno, a sve je tako nevjerojatno ...
Dok se on muči s tim mislima, dolazi mu vrhunaravna objava o tom predmetu,[1] puno uvjerljivija nego sve što bi mu sama Marija mogla reći. Daje mu se do znanja da se može slobodno oženiti Marijom, kako je već bio naumio, jer je sin kojega ona nosi u svojoj utrobi izravni plod Božje moći. Sam Josip treba mu dati ime, izjavljujući tako svoje zakonsko očinstvo nad njim, kao da bi se rodio iz njegovog braka. I dat će mu ime Isus, koje već po svom značenju (»Jahve spašava«) označava njegovo vrhunaravno poslanje: spasit će svijet od grijeha. Ovim zakonskim Josipovim očinstvom, Isus će biti povezan s lozom Davidovom: mesijanski spasitelj.
S tim vrhunaravnim posredovanjem iščezavaju sve Josipove sumnje. Slavi se svadba; tim se svršava razdoblje zaruka, započeto prije godinu dana.
Ali, unatoč tome što se radi o normalnom braku, Josip i Marija nemaju spolnih bračnih odnosa »dok ona ne porodi sina« (Mt 1,25); što ne znači da su ih. imali kasnije; hoće se reći da je rođenje Isusovo bilo stvarno djevičansko.
U času Navještenja mijenja se — možemo reći — religiozna ličnost Djevice. Ona dobiva novu svijest. Poslije toga Božjeg čuda u njoj, jedna je stvar za nju sigurna i odlučena: da nikad neće moći imati spolnih odnosa s bilo kojim čovjekom. Prije sklapanja braka, smatrala je svojom dužnošću obavijestiti o tome svoga zaručnika. Josip je ljubi toliko, da pristaje na brak s tim pogodbama. I on s ljubavlju prihvaća vrhunaravni nacrt Božji i tako se djelotvorno uključuje u povijest spasenja.
Kad se zatim rodio Isus, on nad njim vrši svoje zakonsko očinsko pravo pa mu daje ime.
(Iz knjige fra Augustina Augustinovića, Povijest Isusova I, str. 34-35)
DODATAK: Kratka biografija fra Augustina Augustinovića i poziv na molitvu da Sluga Božji fra Augustin bude u našoj Crkvi uzdignut na čast blaženika i sveca.
Fra Augustin Augustinović (20. 3. 1917. – 24. 7. 19
Fra Augustin Augustinović (krsno ime Anto), rodio se 20. 3. 1917. od oca Franje i majke Janje, r. Matijević, u Gornjoj Skakavi u župi Bezgrešnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Dubravama (Brčko). Nakon završena četiri razreda osnovne škole, pošao je kao dječak od 12 godina u Franjevačko sjemenište u Visokom. Gimnaziju je završio u Visokom (1928-1934,1235-1937), a novicijat u samostanu na Gorici kod Livna (1934-1935). Filozofsko-teološki studij započeo je u Zagrebu (1937-1938), zatim na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1938-1942). Za svećenika je zaređen početkom Drugog svjetskog rata (9. 11. 1941). Nakon završenoga teološkoga studija Starješinstvo ga šalje na studij biblike u Rim (1942-1947), koji nastavlja u Jeruzalemu (1947). Postigao je doktorat iz teologije (1945) i magisterij iz biblike (1946).
Dolazak i boravak u Jeruzalemu fra Augustin je pretvorio u svoje dugo hodočašće u Svetoj zemlji. Strast znanstvenoga istraživanja biblijskih mjesta pretvorio je u strastveno upoznavanje Isusa, kojega je iskreno ljubio. Jeruzalem mu je bio snažan rast u toj ljubavi. Jeruzalemske godine veoma su značajne za njegov duhovni uspon. U Jeruzalemu je, kao profesor biblike na Franjevačkom biblijskom institutu, proveo četiri godine (1947-1952).
(---) Uz proslavu 7. obljetnice fra Augustinove smrti (24. 7. 2005), dozvolom mjesnog biskupa, mons. Freddyja Fuenmayora, u prostorijama župne kuće i crkve u Carrizalu (Venezuela), službeno je otvoren mali muzej sa osobnim fra Augustinovim stvarima, na njegov spomen. Tom prigodom crkva je bila prepuna vjernika.
- Tiskana je, za privatnu uporabu, molitva za utjecanje Bogu po zagovoru fra Augustina Augustinovića. Ona glasi ovako:
Gospodine, Ti si htio da Te upoznamo po ljubljenome Tvome Sinu,
daj nam pravedno živjeti slijedeći Tvoju svetu volju,
te po zagovoru Tvoga vjernoga svećenika, o. Augustina Augustinovića,
koji nam je za života otkrio Tvoje beskrajno milosrđe
i osvojio nam srce sinovskom ljubavlju prema Isusu Kristu,
svom milom prijatelju, udijeli nam tako potrebitu milost za naše dobro
(spomeni što tražiš od Boga)
i po majčinskoj zaštiti Presvete Djevice Marije,
daj da prigrlimo ono što smo primili kao dar i plod Duha Svetoga Tješitelja.
Amen.
(I nakon ove molitve Izmoliti Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu)
(Fra Slavko Topić, Bosna Srebrena br. 1/2017)
[1] Objava dolazi u snu (1,20) i ta metoda će se ponoviti više puta (2,13. 19—20. 22; usp. također 2,12); o snovima sv. Josipa usp. A. Augustinovich Nuestro Mesias, 19—22.