Kada je bio uhićen naš fratar u Vakufu, nazvao sam Izetbcgovića, sjećajući se da je lani na našoj proslavi 700. obljetnice u Sarajevu rekao kako bez fratara nema Bosne, kako su oni čuvali ideju bosanske države i kako je Franjevačka provincija Bosna Srebrena najdugovječnija bosanska institucija. Rekao je da se raduje što me čuje, jer u ovim vremenima kada svatko svakog hoće prevariti u razgovoru s bosanskim fratrima nema toga straha. Kada je čuo zašto ga tražim, uzvratio je: “Tko dirne u bosanskog fratra, ne samo da je nečovjek nego i neprijatelj države Bosne i Hercegovine. Izdajica Bosne!” Ali bez obzira na to što smo značili u prošlosti, mislim da se mi, bosanski fratri, danas moramo dokazati. Na tome i radimo. Kada pogledam ovo stoje od Bosne ostalo, ovo što ima slobodne Bosne - da i ne govorimo o Hercegovini! - tu su fratri sa svojim narodom. Naravno, nisu više crkve pune - no, to meni i nije najhitnije - ali pokušavamo u tim ljudima sačuvati nekakav smisao življenja, zaštititi ih i, stoje veoma bitno, nahraniti.

⦁ Nedavno je predsjednik Tuđman razgovarao s fratrima u Međugorju i Širokom Brijegu. Nakon toga rečeno je da će franjevci ubuduće imati naglašeniju ulogu.

Ne znam što je točno rečeno na tim sastancima i ne znam kakvu je ulogu Tuđman dodijelio fratrima. Mislim da nam je nitko ne treba određivati; nama je povijest dodijelila ulogu koju nije mogao promijeniti komunizam, a nadam se da neće ni neka sadašnja ili buduća vlast. Mi smo po svojoj vokaciji uz narod i s narodom. Ne trebaju nam direktive iz bilo kakvog centra moći, dovoljni su nam naš religiozni osjećaj i stoljetna bliskost s pukom. Vjerujem da osjećamo i da znamo što narod treba i ne bih prihvatio da nam netko sa strane, pa makar se radilo i o gospodinu Tuđmanu, određuje ulogu.
Naravno, voljeli bismo da se - kada se govori o našoj zemlji - oslušne i ono što mi fratri mislimo da je dobro za sve narode u Bosni i Hercegovini, naravno, posebice brinući za hrvatski puk. Mi smo se u vrlo iskrenoj suradnji sa svjetovnim klerom i s nadbiskupom sarajevskim izjasnili za cjelovitu i samostalnu Bosnu. Mišljenje nismo promijenili. Naravno, što se tiče unutarnjeg uređenja, ostajemo otvoreni za razgovore, mislimo da je to stvar dogovora triju naroda, a uvijek smo spremni braniti suverenitet svakoga od njih, jer bez suvereniteta jednoga nema ni suvereniteta ostalih. Nije nam teško zauzeti se za bilo koga kome se nanosi nepravda bez obzira na to što se tako izlažemo osudi onih koji su na vlasti i koji žive na račun sirotinje. To je naša sudbina i neka je - u našem je biću da smo s našim pukom. Sa srdačnošću prihvaćamo kad nas zovu bosanskim fratrima zato što volimo Bosnu, u njoj smo nastali, u njoj ćemo ostati, u njoj smo i sada. Iz nekih smo krajeva prognani, ali vratit ćemo se.

⦁ Mnogo se govori o različitim oblicima podjele Bosne?

Postoje tri principa dijeljenja. Vjerujem da nam podmeću da će Bosna biti podjeljena između Hrvata i Srba, između Hrvatske i Srbije, što je najmanje vjerojatno i moguće, jer bi onda jedan autohton narod, Muslimani, ostao bez svoga mjesta. Ne držim mnogo ni do mogućnosti da se Bosna i Hercegovina podijeli na tri države, da bude konfederacija, jer je gotovo nemoguće organizirati takvu diobu, to bi bio vječni rat. Za sva tri naroda najkorisnija je, ne podjela, nego organizacija unutarnjeg života u Bosni po provincijama kakvu predlaže Vance-Owenov plan.

⦁ Što onda s Hrvatskom zajednicom Herceg-Bosnom? Nije li ona sebična tvorevina koja ne vodi računa o interesima bosanskih Hrvata? I neće li svi oni morati platiti račun fiksideje da Hercegovci imaju svoju državu kao Što Srbi u Hrvatskoj plaćaju cijenu takvih projekata iz Knina?

Teško je u ovom trenutku izreći pravedan sud o Hrvatskoj zajednici Herccg-Bosni. Možda je ona bila i potrebna, no najviše mi je smetalo što je Herceg-Bosna, odnosno što su postrojbe HVO-a u biti dokinule djelovanje političke stranke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Napisao sam o tome otvoreno pismo HDZ-u, jer se nisam mogao složiti s tim da moje političke interese zastupaju ljudi s oružjem u rukama. Mislim da se narodna volja mora profilirati kroz političke stranke.
Herceg-Bosna je doživljavala kritike, možda nekad i neopravdane, ali način na koji je bila ustrojena budio je kod drugih dvaju naroda, posebno kod Muslimana, strah da će se iz toga izroditi neka hrvatska država i da će to, uz postojanje srpske države, razoriti Bosnu. Ljudi koji su vodili ITerccg-Bosnu žurili su u nekim stvarima, s hrvatskim znakovima, forsirali su neke stvari samo da pokažu različitost, što u sadašnjem trenutku nije najpametnije. Svako preveliko isticanje donosi više štete nego koristi. Mislim da bi skromnije ponašanje bilo pozitivnije. Hcrceg- Bosna je imala svoje značenje u određenom trenutku, a i njeni su vođe osjetili kako je vrijeme da ona nestane, jer je bila privremena, na određeni rok osnovana zajednica.

⦁ Kako tumačite sukobe Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni i Hercegovini?

Mislim da su mnogi odgovorni ljudi krivi zbog pogrešne politike o kojoj sam govorio. Nisam prvi koji to tvrdi, ali sam čvrsto uvjeren daje rat koji se vodi u Bosni i Hercegovini -švcrcerski. Šverceri stvaraju rat da bi u njemu zarađivali, a mediji su, pa, nažalost, i neki novinari u službi tih ekstremnih švercerskih grupa. Sukobi su provocirani, prvo, dolaskom Muslimana u krajeve koje su Hrvati držali svojima, a drugo, tim huškanjem medija. Običan je svijet • dugo vjerovao u iskreno prijateljstvo Hrvata i Muslimana. 

⦁ Mislite li daje suživot još moguć? V posljednje se vrijeme, naime, često govori o podjeli Bosne i zato što se drži daje mržnja nadvladala zajedništvo i da tamošnji narodi jednostavno više ne mogu živjeti zajedno?

Možemo živjeti u jednoj kući a da svatko ima svoje kućanstvo. Sva tri naroda mogu živjeti u zajedničkoj Bosni i Hercegovini, naravno, pod uvjetom da se zakonski utemelje i zajamče njihova prava. Ljudi se ponovo mogu naviknuti na suživot, naročito kada vide da rat i krv nikamo ne vode.

⦁ Posljednjih se dana mnogo govori o opasnosti stvaranja islamske države u Bosni i Hercegovini. Čak se Izetbegovićev poziv na borbu za slobodu proglašava početkom džihada. Vi se ne bojite stvaranja islamske države?

Hm, mislim da je taj strah neutemeljen. Pogotovo nije bio utemeljen prije izbijanja ovih sukoba. Muslimani su me bez ikakve ljutnje slušali kada sam im govorio da je Drina
za njih preduboka, da ubuduće Sunce za njih izlazi na Zapadu, nisam baš mislio u Hrvatskoj nego sam htio reći da su se bosanski Muslimani okrenuli prema Europi, da žele biti i da jesu europski narod. Mnogo je Muslimana radilo u europskim zemljama i mislim da su velikim koracima zakoračili prema europskom standardu i načinu razmišljanja. Za njih je vjera bila intimnost traženja Boga, a ne organiziranje svakidašnjeg života onako kako je to u nekim arapskim zemljama. Osim možda ponekog ekstremista, oni zaista nisu pomišljali na islamsku državu, ni narod, a ni vodeći ljudi. Čak i da su to željeli - svjesni su da nemaju snage, a ni takva religioznog osjećaja. No, sada postoji opasnost, jer se moraju štititi, moraju naći neki način samoorganizi- ranja, pa bi moglo biti kobno to na što ih se tjera. Nije to ludo kada oni nama predbacuju da mi Hrvati, isto kao i Srbi, imamo rezervnu domovinu. Njihova je najpreča potreba imati Bosnu, govorili su, zajedničku Bosnu. Oni su stajali iza toga, ali ako druga dva neće, postoji opasnost da se oni po nekom principu organiziraju, a onda ne znam što će biti.

⦁ Kada se govori o opasnosti stvaranja islamske države, obično se kao argument uzima Izetbegovićeva Islamska deklaracija. Vi Izetbegovića znate, i znate kako on razmišlja?

Alija djeluje umorno, i sam kaže da bi se najradije povukao u samostan. On je sigurno želio pisati knjige, ali kada je trebalo učiniti nešto za svoj narod - držao se pozvanim. Kada je počeo rat u Sloveniji i Hrvatskoj, shvatio je da bi i u Bosni moglo biti problema, ali se uvijek nadao da ljudi ne mogu biti toliko zli. Alija je vjernik, on ne želi zlo, želi samo pomoći svom narodu koji se zbilja našao u ulozi žrtve. Je li uvijek politički pravo reagirao - to ne mogu reći. Prerano je za ocjene, to će prosuditi povijest. Držim Aliju, kao čovjeka, pozitivnom ličnošću. Naravno, moguće je da dobar čovjek bude loš političar, ali mislim da sc ne može biti dobar čovjek i zao političar. Tko je imao priliku s Alijom sjediti, a da direktno ne pregovara, zna da Alija osvaja, da ima toplinu, ima tople oči, ne sudi, ne siječe u svom govoru, kada govori o drugima, nije previše direktan. Možda je to smetnja da bude velik političar - ne znam. Govorim o njemu kao o čovjeku.

⦁ Rekli ste svojedobno: Bit će mira i bit će Bosne. Još u to vjerujete?

Vjerujem. Vjerujem da će biti mira, da će biti i Bosne. Da kušnje mogu doći, da je Bog ljudima u svojoj vjeri u čovjeka dao mnogo slobode, čak i mogućnosti da se dogode strašne stvari, to je tajna na koju nema precizna odgovora, ali skopčana sa slobodom. U svojoj uskrsnoj čestitki, koja je objavljena u Oslobođenju, rekao sam daje Bog na čovjekovoj strani, uvijek i stalno; Bog može ljude ostaviti u mraku, u ovako jadnom stanju kao Stoje naše, ali doći će mir i bit će opet dobro. Ne možemo Boga kriviti za ono što nam se dogodilo. Najveći su krivci oni koji su ljude pripravljali na ovo, sustavno, godinama. U bivšoj Jugoslaviji Bog se uklanjao iz duša ljudi i to prazno mjesto, koje pripada Bogu, ispunio je najekstremniji nacionalizam.

⦁ Ali često su ljudi, koji se predstavljaju kao vjernici, zapravo žestoki nacionalisti.

Pravi vjernik ima ljubav za svoju naciju, ali, što bi rekao stari Šagi-Bunić, nacija nije nebeska kategorija. Vjera, ili pripadanje Božjem narodu - a Božji se narod sastoji od ljudi svih nacija i svih boja - odlučnije je i važnije od pripadanja jednoj naciji. Nacija nikad ne može zauzeti mjesto Boga i tko nju pretvori u božanstvo - teško griješi. Vjerujem da nas iskrena vjera može od mnogo čega spasiti. U ovom se ratu često zlorabi pojam nacije. Često se pokaže da oni koji su u tome najglasniji manipuliraju ljudima za neke
svoje prljave ciljeve. Kada dođe do raščišćavanja sadašnje situacije, otkrit će se da su mnogi bili lažni Hrvati ili lažni Srbi i daje isticanje nacije bilo način da se zarade pare.