- Osnutak Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i prije toga imenovanje nadbiskupa u kardinala sigurno su znaci velike ljubavi Svetog Oca prema nama Hrvatima i Bosni i Hercegovini. l im činom Sveti Otac htio je dati podršku Katoličkoj crkvi kod Hrvata i državi BiH. Ja osobno cijenim da je to najbolje rješenje za sva tri naroda, da žive u državi koju je većina država svijeta priznala i da moraju naći načina kako da urede svoj život. Svaka podjela Bosne i Hercegovine negativno bi se odrazila na svaki od tri naroda, a pogotovo na naš hrvatski.
- Bosanska Posavina je okupirana i sve nesrpsko pučanstvo protjerano, te je velik dio našao utočište u Slavonskom Brodu i okolici. Kakvu bližu budućnost predviđate tim ljudima i tome dijelu Bosne Srebrene!?
- Kada me pitate za sudbinu Bosanske Posavine, onda sam i kao čovjek i kao fratar i kao Posavljak, rođen u tom dijelu Bosne, duboko dirnut i povezan s tom sudbinom. Osim kroz Federaciju BiH, za sada ne vidim drugog puta da Hrvati i Bošnjaci-Muslimani ostvare svoje interese i vrate svoje prostore. Alternative nema! Raduje me što se kantonalno ustrojstvo počelo ostvarivati u Posavini, to je dobar znak za promjene nabolje. Danas je bio kapitul samostana Plehan u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu. Svi franjevci i vjernici pod kompetencijom Plehanskoga distrikta protjerani su i većina je u Slavonskom Brodu i okolici, osim župe Sivša, koja je na Usori, a spada pod upravu plehanskog samostana. Svrha današnjeg okupljanja je plehanski samostanski kapitul na koji su dužni doći svi franjevci pod patronatom toga samostana i gdje se analiziralo sve učinjeno i sve propušteno, te dogovaralo kako prebroditi ovo sve teže stanje. Ja sam zamolio ljude koji još vode župe u izgnanstvu da pribilježe primame potrebe naših vjernika u izbjeglištvu, te da se sačini jedan globalni plan i iskoriste sve mogućnosti za to.
- U Slavonskom Brodu djeluje karitativno društvo Franjevačke provincije Bosne Srebrene Kruh svetog Ante. Koliko će se moći preko te podružnice poboljšati i život ljudima u izbjeglištvu koji, što se povratak više odgađa, zapadaju u sve teži položaji?
- U početku rata osnovali smo tu karitativnu udrugu ne zato da bismo preuzimali kompetencije Caritasa nego da pomognemo svima kojima uzmanjka pomoć. Uloga je Kruha svetog Ante nahraniti najsiromašnije, a sada kada jc stradanje tolike ljude lišilo elementarnih životnih uvjeta, naša je glavna zadaća da uz duhovnu pokušamo osigurati i tjelesnu skrb. Znam daje u Slavonskom Brodu iz dana u dan sve teže, da humanitarne pošiljke sve rjeđe pristižu, da je sve veća potreba za besplatnim kruhom, javnom kuhinjom, prostorom za stanovanje, i naši su svećenici sačinili cjelovitiji uvid prilikom posvećenja kuća. Zato bih zamolio i domaće pučanstvo i izbjeglice i prognane da iznađu snage za strpljenje i solidarnost. Neka sc ne pokušava zaraditi i profitirati na izbjegličkoj i prognaničkoj nesreći. Pregorak je kruh izbjeglički i sirotinjski. Zamolio bih i službene predstavnike vlasti u izbjeglištvu da imaju više svijesti prema narodu koji predstavljaju. Zamolio bih i one izbjeglice koji svojim bahatim ponašanjem iritiraju domaće pučanstvo da se suzdrže i da imaju na umu da su gosti. Sve one koji u Hrvatskoj i inozemstvu zarađuju da ne budu bezobzirni i sebični. Svi oni koji se pokušavaju obogatiti pokraj toliko unesrećenih i na tuđoj nesreći samo navlače još veću propast i prokletstvo. Visoka stanarina naplaćena od prognanika neće nikoga učiniti sretnim. Teško je prositi i iz tuđe ruke jesti kruh i neka se svi koji to nisu doživjeli Bogu mole da ne zapadnu u takvu nepriliku. Želim da vam Bog sve ono što činite uzvrati svojom milošću. Tvrd je i gorak prognanički kruh i tko ga mora jesti zna kakva je to muka. Što učinite jednom od najsiromašnijih, učinili ste samom Isusu!
- Bili ste jedan od bitnih činitelja u nastojanju da se dođe do Washingtonskog sporazuma, sudionik ste i podupiratelj Prvog općeg sabora Hrvata Bosanske Posavine u prosincu 1993. u Slavonskom Brodu, koji je bio prvi korak k tom sporazumu, a sada je počelo i kantonalno ustrojavanje po Ustavu Federacije BiH i načelima Sporazuma. Koliko ste zadovoljni time i nazirete ti povratak?
- Sve te ideje i podupiranje sabora Hrvata po Bosni proistekli su iz nevolja i očaja zbog tadašnjeg plana koji je nametala međunarodna zajednica, a naročito iz nevolja koje su proistekle iz muslimansko-hrvatskog sukoba. Obilazeći Bosnu sa svojim suradnicima, smišljali smo kako pokrenuti inicijativu da bi došlo do sporazuma, da se barem prekinu sukobi ta dva naroda koji su žrtve velikosrpske agresije. Glavna je želja bila prekinuti taj apsurdni sukob, osloboditi zarobljenike i dovesti hranu ljudima koji su bili blokirani i izolirani zbog tog sukoba, gdje ini je prijetila opasnost da u nekim enklavama počnu umirali od gladi. Ta tri cilja meni su bila prioritetna, a sada već s optimizmom možemo gledati na budućnost, jer se ustrojava Federacija BiH koja je dijete Washingtonskog sporazuma. I dalje jc potrebno činiti pritisak da zaživi pravi oblik Federacije i da se stvore svi uvjeti da se prognanici mogu vraćati. Raduje me vijest da su članovi Hrvatskog narodnog vijeća, tijela ovih sabora koji su vodili u sporazum, ponovo počeli djelovati. Mislim da je vrlo važno djelovanje ovog tijela, ne kao političke stranke nego kao izvanstranačkog vijeća, da bi kada zataje stranke pomogli da se ostvare pametna i pravedna rješenja za sve stanovnike Bili. Pozdravljam taj rad, jer takvo vijeće iznad političkih stranaka Hrvata u Bosni i Hercegovini bolje vidi stoje rješenje za hrvatski narod u Bili. Ponavljam da treba pomagati, poticati i činiti pritisak na stranke i političare da što prije zaživi Federacija BiH, jer ona nema alternativu i povratak jc ovisan o njenu ustrojstvu.