Na pitanje postavljeno u naslovu ove knjige njeni autori odgovaraju da to kineska kultura i te kako može i to proučavajući i citirajući drevne kineske mislioce i njihova klasična djela. Tako je vidljivo da su u tim klasičnim kineskim djelima davno dati odgovori na bitna pitanja u savremenom životu kao što su sukob čovjeka i prirode (odnosno ekološki problemi), položaj ljudskih bića u svijetu, poboljšanje zdravlja, nadilaženje zloćudnog i napuhanog individualizma, o polarizaciji između bogatih i siromašnih, međuljudskim sukobima, eliminaciji hegemonizma i terorizma, o drastičnim promjenama u svijetu i drugo.

Knjigu je s engleskog jezika preveo Žarko Milenić a objavljena je uz podršku kineskog „B&R Book Programa“.

_________________________________________________________________________________________

Prikaz

Kako piše u Pogovoru ove sjajne knjige Sun Weiping, bivši istraživač Kineske akademije društvenih nauka, a sada ugledni profesor na Univerzitetu u Šangaju, koji je odgovoran za cjelokupnu zamisao, recenziju rukopisa i pisanje ključnih poglavlja knjige, ona je zajednički trud brojnih stručnjaka koji su detaljno istraživali kinesku kulturu i svjetska pitanja.

Autori su se poslužili kapitalnim djelima konfučijanizma, taoizma i budizma. Pri tome su iz konfučijanizma najvažniji "Šest klasika": „Knjiga pjesama“, „Knjiga historije“, „Knjiga obreda“, „Knjiga muzike“, „Knjiga promjena“, „Proljetni i jesenski ljetopis“, kao i "Šest umjetnosti" koji je uključivao ritual, muziku, streličarstvo, jahanje, kaligrafiju i matematiku.

U Predgovoru Sun Weiping, napominje kako se svijet stalno mijenja, a vrijeme neprestano teče  „a različitost međusobno povezanih faktora čine probleme svakog razdoblja sve više i više složenijima, konkretnijima i suptilnijima, poput kaleidoskopa ili lavirinta“. To se odnosi i na naše vrijeme. naše vrijeme. „Produbljivanjem svjetske multipolarizacije, ekonomske globalizacije, društvene informatizacije i kulturne raznolikosti, znamenitim razvojem, transformacijom i prilagodbom svijeta, nestabilnost i neizvjesnost s kojima se suočavaju sve zemlje postale su značajne, a mi, živeći u istom globalnom selu, suočavamo se sa svim vrstama problema.“

Naslovi svakog od ovih poglavlja dati su u upitnom obliku da bi u samom poglavlju uslijedio opširni odgovor i objašnjenje. Tako je u naslovu 1. poglavlja postavljeno pitanje: „Kako se kineska kultura nosi sa sukobom između čovjeka i prirode?“

U odgovoru, odnosno poglavlju se navodi da je zaštita okoline nesumnjivo zajednička odgovornost cijelog čovječanstva.

Široka, duboka i dugogodišnja kineska tradicionalna misao sadrži bogat pogled na ekološku prirodu i može nam pružiti bogate kulturne resurse o odnosu čovjeka i prirode, te dati teorijske reference i vrijednosne smjernice za izgradnju i razvoj ekološke civilizacije u savremenom društvu.

Ideja o skladnom suživotu čovjeka i prirode postojala je u Kini prije više hiljada godina. Zagovaranje i naglašavanje sklada između ljudi i prirode glavni je ton drevne kineske filozofije.

Pojam prirode u kineskoj kulturi svodi se na jednu kontinuiranu liniju, tako je bilo u davna vremena, tako je i danas. Koncept "skladnog suživota između čovjeka i prirode" jasno je u skladu s drevnom kineskom ekološkom filozofijom u smislu vrijednosti i spoznaje.

Slijedi pitanje, odnosno naslov poglavlja: Kako kineska kultura gleda na položaj ljudskih bića u svijetu?

Koncept da je čovjek "najduhovniji od svih vrsta na svijetu" postao je temeljni gen kineske kulture i važan dio kineskog humanističkog duha. Jedna od temeljnih ideja našeg vremena - "humanistički koncept" usko je povezana s tim. U savremenom smislu, koncept humanizma je poštivanje i vrednovanje ljudi, te promicanje značaja postojanja ljudskog života i vrijednosti subjektivne nezavisnosti i svijesti. To je ono o čemu kineska kultura govori i teži. Naravno da to ne znači da je čovjek superioran u odnosu na druge stvari u vrijednosti i da može kontrolirati sve na nebu i zemlji po svojoj volji.

Kojim zdravstvenim konceptima kineska kultura može doprinijeti?

U kineskoj kulturi, problem "zdravlja" često se postavlja oko "života" i "tijela". Briga o tijelu i njegovanje života "oduvijek je bio temeljni koncept starih Kineza, odnosno stav cijele tradicionalne kulture“.

Koja je temeljna pokretačka snaga za "rađanje" svemira i prirode? Kinezi ga uglavnom pripisuju konceptu Yina (ženski) i Yanga (muški). Prema gledištu starih Kineza, različite bolesti su uzrokovane raznim razlozima, ali ono što im je zajedničko je neravnoteža između Yina i Yanga. „Yin-Yang sklad“ znači da između ljudskog tijela i prirode treba postojati usklađen odnos te da funkcije različitih sistema u ljudskom tijelu trebaju održavati uravnotežen odnos. Stoga je osnovno načelo liječenja tradicionalne kineske medicine prilagoditi narušenu fiziološku funkciju i vratiti je u ravnotežu i koordinaciju Yina i Yanga, odnosno: "Yin bolest liječi Yang, Yang bolest liječi Yin".

"Vježbe pet životinja", "Yi Jin Jing" i druge vježbe su posebno osmislili stari ljudi za brigu o zdravlju, a njihova osnovna svrha je održavanje zdravlja i tijela.

Glavna odrednica kineske tradicionalne filozofije je sklad između ljudskih bića i prirode. Ta se odrednica ogleda u teoriji očuvanja zdravlja, odnosno unutrašnje i vanjske integracije i obrazovanja duha i volje, morala i tijela.

Može se vidjeti da tradicionalni kineski koncept očuvanja zdravlja ne obraća pažnju samo na održavanje tijela, već takođe posvećuje više pažnje održavanju tijela i uma u mirnom stanju.

Vrijednosti tradicionalnih tehnika očuvanja zdravlja kao što su "Vježba pet životinja", "Ba Duan Jin" i "Yi Jin Jing" danas ponovo privlači pažnju.

Xi Jinping rekao je: "Tradicionalna kineska medicina utjelovljuje duboku filozofsku mudrost i hiljade godina koncepata očuvanja zdravlja i praktičnog iskustva kineske nacije. Ona je blago drevne kineske nauke i ključ za otvaranje riznice kineske civilizacije. Detaljno istraživanje i naučni sažetak farmacije kineske medicine od pozitivnog su značaja za obogaćivanje svjetskih medicinskih pothvata i unaprjeđenje istraživanja nauke o životu."

Kako kineska kultura nadilazi zloćudni i napuhani individualizam?

Uočljiv je danas u svijetu sve veći jaz između bogatih i siromašnih, rastući populizam, sve veća otuđenost stvarnog života ljudi, sve veća vulgarnost, pa čak i praznina duhovnog zadovoljstva.

Tradicionalni Kinezi vjeruju da ljudi mogu podijeliti ljude u različite grupe zbog njihove racionalne kognitivne sposobnosti, tako da formiraju različite zajednice, od porodice do sela i gradova, do država i svijeta. U isto vrijeme, budući da ljudi prirodno imaju tu sposobnost, to takođe znači da ljudi moraju stalno biti u različitim zajednicama. Stoga ljudi ne mogu živjeti bez zajednica.

Kineski je tradicionalnog koncept da su nebo, zemlja i čovjek suprotstavljeni i da čovjek može i treba pomoći u njegovanju svih stvari. Drevni Kinezi su insistirali da se individualni interesi trebaju ostvariti u interesu zajednice. U tradicionalnoj Kini je važno predano njegovanje nježne ličnosti, tople porodice koja se međusobno podržava, uravnotežene ekonomije između bogatih i siromašnih i koordinirane politike.

Kako kineska kultura nadilazi konzumerizam ekstravagancije i požude?

U kineskoj kulturi su pronicljivi ljudi kroz vijekove zagovarali i obraćali pažnju na štedljivost. Ideja marljivosti i štedljivosti je konsenzus, a karakter i vrijednosne težnje štedljivosti naširoko se poštuju u kineskoj tradicionalnoj kulturi i mudrosti. Pridržavajući se ovog koncepta, buduće društvo će biti racionalnije, kompatibilnije i stabilnije.

Drevni Kinezi su vjerovali da bi pretjerani luksuz ne samo opteretio ekonomsku situaciju porodice i društva, nego što je još važnije, štetio bi ljudskom karakteru

Kineska tradicionalna kultura zagovara štedljivost, koja ne zahtijeva od nas čistu apstinenciju i odricanje od materijalnog života.

Kineska nacija oduvijek je bila poznata kao radišna i štedljiva. Od novijih vremena, naši kineski revolucionarni prethodnici naslijedili su taj moralni karakter i formirali dobru tradiciju teške borbe Komunističke partije

Kinezi teže "odbacivanju impulzivne kupovine, bacanja beskorisnih stvari i suzdržavanja od fetiša". Ako možemo "koristiti bogatstvo za postizanje naših ideala", umjesto da "sebe uzimamo kao alat za sticanje bogatstva", možemo preispitati tradicionalni koncept štedljive potrošnje. To nije privremeni koncept u naturalnoj ekonomiji, niti je to štedljivo preživljavanje radi štednje, već prirodna štednja.

Šta kineska kultura može doprinijeti u rješavanju problema savremene porodice?

Visoke stope razvoda ubrzavaju razaranje porodica. No, sve su češći mnogi problemi poput neulaska u brak, nerađanja djece nakon vjenčanja, nevaspitanja djece i slično.

Kina je drugačija od Zapada. U poređenju s drugim nacijama i zemljama, važnost kineske privrženosti porodici neuporediva je s bilo kojom nacijom na svijetu.

Kako piše u ovoj knjizi: "Najvažnija stvar koju Kinezi cijene je porodica. Porodica ima porodično stablo, patrijarha, vođu porodice, porodično pravilo i nasljednu dvoranu... Nada u nečijem životu nije ništa drugo nego vjenčanje, oženiti se, dobiti sina, obogatiti se i postati činovnik."

Prvi način ostvarenja načela "volite svoju porodicu" je "sinovska pobožnost" koju zagovara konfučijanizam. „Knjiga o sinovskoj pobožnosti“ kaže da je "najplemenitije ponašanje ljudi sinovska pobožnost. Sinovska pobožnost teče redovito poput sunca, mjeseca i zvijezda na nebu i nikada ne presušuje poput zemlje i rijeka. Ovo je kodeks ponašanja ljudi."

Koncept "sinovske pobožnosti" temeljna je vrijednost i polazište drevne kineske porodične etike. Sinovska pobožnost i bratska dužnost, te dobronamjernost i pravednost susjedne i međusobno povezane vrline.

Kineska je tradicija da "muž pjeva, a žena prati". Ali to ne znači da žena nema nikakvu subjektivnost, niti znači da muž ne može imati moralnu svijest.

Samo kada muž i žena poštuju jedno drugo i svoje osjećaje su bliski i iskreni, mogu imati skladan, sretan i trajan brak i odnos muža i žene. Može se reći da u porodičnoj etici kineske nacije i otac i sin, braća i muž i žena moraju slijediti osnovno načelo "međusobnog poštovanja i ljubavi", kako bi se izgradio skladan odnos između oca i sina, brata i brata, muža i žene.

Porodično orijentisana kineska porodična kultura ne samo da njeguje porodične odgovornosti, već takođe njeguje osjećaj odgovornosti kineskog naroda prema drugima i prema zemlji, naciji i društvu.

Porodično vaspitanje je postalo osnova tradicionalnog odgoja kineske nacije.

Karakter i temperament znače da kroz dobar porodični način života članovi porodice mogu biti blagi, uljudni i štedljivi, te se prema drugima odnositi s odanošću i opraštanjem, a ljudi nisu zatvoreni i konzervativni. To je jedinstvena mudrost i šarm kineske kulture.

Kakav razvojni model može pružiti kineska kultura?

Primjetno je da je svjetska ekonomija i u depresiji i uopšte se sporo razvija.

Ideja obogaćivanja naroda i jačanja zemlje organski je dio tradicionalne kineske kulture. Za monarhe i političare svih dinastija, primarni cilj upravljanja zemljom je obogatiti narod i ojačati zemlju.

Profesor Zhang Weiwei iz Škole spoljnih poslova i međunarodnih odnosa u Ženevi sažeo je kineski model i iznio "osam karakteristika" kineskog modela: Prvo, snažna i efektna vlada s modernizacijskom orijentacijom formulirala je dugoročne strategije i politike u skladu s vlastitim nacionalnim interesima i može ih provesti u praksi. Drugo, uzimajući traženje istine iz činjenica kao vodeću ideologiju, polazi od stvarnosti u svemu. Treće, fokusiranje na sredstva za život ljudi. Četvrto, odnos između stabilnosti, reforme i razvoja je prilično dobro riješen. Peto, postepena reforma, počevši od trenutnog sistema i sistema, koristeći ovaj sistem za rad i stalno reformirati vlastiti sistem u isto vrijeme. Šesto, kineska vlada je uspostavila relativno ispravan prioritet i priznala da je reforma faza i postupan proces. Sedmo, kineska vlada pridržava se socijalističke tržišne ekonomije i osigurava cjelokupnu socijalnu pravdu. Osmo, uz vrlo otvoren stav, fokusirajući se na Kinu, kineska vlada aktivno uči iz razvojnih iskustava drugih zemalja u svijetu.

Kako kineska kultura ublažava polarizaciju između bogatih i siromašnih?

Od davnina širom svijeta postoji jaz između bogatih i siromašnih, no od 1980-ih sve veći jaz između bogatih i siromašnih postao je globalni trend, posebno nakon izbijanja globalne finansijske krize u 2008. Pretjerani jaz između bogatih i siromašnih donijeće probleme u svim aspektima. Jaz između bogatih i siromašnih dovešće do ozbiljnih društvenih problema. Smanjenje bogatstva bogatih da bi se to odvojilo siromašnim takođe nije u skladu s načelima zakona prirode. Ne može postojati civilizacija u svijetu bez jaza između bogatih i siromašnih. Kineski klasični mislioci smatrali su jaz između bogatih i siromašnih problemom, uglavnom su se brinuli da su siromašni previše siromašni, a bogati prebogati, te polarizacija između bogatih i siromašnih.

Kina je postala prva zemlja u razvoju u svijetu koja je postigla cilj smanjenja siromaštva iz Milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda, pružajući kineski program i kinesko iskustvo za globalno smanjenje siromaštva. "Kina je postigla 'neviđeni rezultat' u brzom ekonomskom rastu i smanjenju siromaštva", navodi se u izvještaju Svjetske banke o sistematičnoj dijagnozi Kine za 2018. godinu.

Kako kineska kultura može poboljšati propadajuću etiku?

Problem moralnog pada nesumnjivo je ozbiljan globalni problem. Gubitak ličnog morala, pomanjkanje profesionalne etike, nedostatak društvenog morala, politička korupcija i komercijalna korupcija... Nedostatak integriteta i moralni pad dosegli su izuzetno ozbiljni nivo. Doživjeli smo veliki tehnološki napredak i brzi ekonomski razvoj, ali moralna situacija čovječanstva nije se razvila u skladu s tim.

Moralni pad nesumnjivo je globalno vruće pitanje. S razvojem savremene nauke i tehnologije, ljudi stvarno osjećaju da žive u istom globalnom selu.

Orijentacija na ljude neizbježno zahtijeva poštivanje ljudskog dostojanstva. Stoga Kinezi često razvijaju "pravednost" i "dobrobit" u isto vrijeme, tvoreći tradiciju "etike pravednosti i dobrobiti" koja duboko utiče na Kineze. Etika pravednosti i koristi u potpunosti pokazuje organsku kombinaciju kineskog moralnog idealizma i realizma.

Moralna kriza, moralni pad zapadnog društva u 20. vijeku, posebno nakon Drugog svjetskog rata, bila je izuzetno složena pojava. Ukratko, to se uglavnom ogledalo u: (1) Pogoršao se odnos između ljudskih odnosa i morala, životom su dominirali novac i sebične želje, a prevladali su ekstremni individualizam i egoizam. (2) Ljudi su postali robovi strojeva, pojedinci su izgubili svoju nezavisnost i autonomiju, vrijednosti su bile neuravnotežene, a uska samosvijest i arogancija postale su abnormalne psihološke karakteristike nekih ljudi. (3) Stopa društvenog kriminala je porasla, neki ljudi su bili pijani, a društvena zla kao što su zloupotreba droga, alkoholizam, prostitucija i promiskuitetnost su bila raširena. (4) Neki su ljudi koristili naprednu nauku i tehnologiju kako bi se uključili u nemoralne aktivnosti, zbog čega je društveni moral sve više degenerirao.

Uzimanje tradicionalnog kineskog duha blagonaklonosti kao važnog načela za izgradnju morala i obrazovanje ljudi u budućnosti jedan je od mogućih smjerova uspostavljanja skladnih međuljudskih, međunarodnih odnosa, odnosa između prirode i čovjeka i suočavanja s globalnom moralnom krizom.

Dok kineski moral ima unutrašnje i transcendentne karakteristike. Moral je uvjerenje kineskog naroda. Suočena s iskušenjem materijalističkog novca, Kina obraća pažnju na "moral na prvom mjestu, a potom na interese" i "ne boj se žrtvovanja za pravednu stvar", dok je nemoralno bogatstvo poput lebdećeg oblaka. Stoga bismo trebali probuditi moralnu savjest sa suosjećanjem prema ljudima koji vole.

Kako kineska kultura rješava međuljudske sukobe?

Međuljudski odnosi i dalje su veliki problem današnjeg društva. Na maloj strani to je između ljudi, na velikoj strani to je između grupa. Česti su sukobi, a kvalitet života ljudi ne odgovara materijalnim uslovima života. Kineska kultura sadrži bogate i duboke etičke misli, te uvijek održava pozitivan stav prema odnosima među ljudima.

Kineska tradicionalna misao sadrži bogatu i duboku etičku misao, a kineska je filozofija uvijek bila poznata po svojoj razvijenoj etici. Etika uključuje odnos u zajednici. Kinesko tradicionalno društvo uvijek je imalo pozitivan stav prema odnosima među ljudima.

U drevnoj Kini, međuljudski odnosi uglavnom su bili sažeti u pet tipova: kraljevi i ministri, otac i sin, muž i žena, braća i prijatelji. Među njima, odnos između oca i sina, muža i žene, braće i prijatelja još uvijek se može smatrati glavnim sastavom međuljudskih odnosa.

Međuljudski sklad je važno jamstvo društvenog sklada, a međuljudski sukob je fitilj različitih društvenih protivrječja. Jednako je važno za ljude svake civilizirane zemlje da se na ispravan način bave međuljudskim odnosima i da grade dobre međuljudske odnose. Uspostava skladnih odnosa i jačanje nacionalnog jedinstva neophodni su za veliko podmlađivanje kineske nacije i ostvarenje kineskog sna. Gledajući po svijetu, zapadni svijet se suočava sa sve žešćim međuljudskim sukobima - bilo zbog klasnih protivrječja ili rasnih predrasuda. Pozitivan stav prema međuljudskim odnosima, sadržan u kineskoj tradicionalnoj kulturi i komunikacijska načela traženja zajedničkog jezika uz zadržavanje razlika i stavljanja sebe u tuđu kožu,  nesumnjivo mogu popuniti nedostajuće dimenzije i ublažiti problem međuljudskih sukoba.

Kojem jedinstvenom načinu razmišljanja kineska kultura može doprinijeti?

Način razmišljanja je duboka, stabilna i odlučujuća stvar u kulturi. Osvrćući se na niz globalnih problema ljudskog društva u proteklih 200 godina, zapadnjački način razmišljanja odigrao je odlučujuću ulogu. Egocentrizam, instrumentalni racionalizam i utilitarizam doveli su do mnogih problema čovjeka, prirode i društva. Za razliku od zapadne, kineska kultura naglašava sklad između čovjeka i prirode, jedinstvo grupe i pojedinca, jedinstvo znanja i djelovanja, a njen holistički, uravnotežen i intuitivan način razmišljanja potiče na razmišljanje. Dugoročno, ima dobru inspiraciju za rješavanje globalnih problema i ljudskih dilema u korijenu.

U proteklih 200 godina, industrijska civilizacija i komercijalna civilizacija utemeljena na nauci i tehnologiji brzo su se razvile neviđenom brzinom, stvarajući briljantna dostignuća savremene civilizacije i pružajući veliku pogodnost ljudskim bićima da u potpunosti iskoriste prirodne resurse i uživaju u savremenom životu. Može se reći da materijalno bogatstvo i duhovni proizvodi, koje je čovječanstvo stvorilo u proteklih 200 godina, daleko premašuju zbir proteklih nekoliko hiljada godina. Međutim, ljudi s talentom i racionalnošću nisu opijeni naprednom savremenom civilizacijom i velikom kreativnošću čovječanstva.

Holističko razmišljanje ima velik uticaj na kinesku historiju, kulturu i život. Misao kineskog naroda o "velikom jedinstvu", holističkoj terapiji tradicionalne kineske medicine (teorija tradicionalne kineske medicine ljudsko tijelo smatra organskom cjelinom, što nije isto što i zapadnjačka terapija "kada pacijenta boli glava, ljekar liječi samo pacijentovu glavu, kada pacijenta bole noge, ljekar liječi samo pacijentove noge"), osam dijagrama, šezdeset i četiri dijagrama, pet elemenata koji generiraju dijagrame i druge koncepte, a svi odražavaju ukupni način razmišljanja kineske kulture.

Kineska kultura pridaje veliku važnost konceptima traženja izvora, povratka prirodi i razvoja novog polja.Stoga su "sklad između čovjeka i prirode" (kosmološka ontologija i kosmogeneza), "jedinstvo grupe i pojedinca" (politika i etika) i "jedinstvo znanja i prakse" (epistemologija i praksa) konačno stopljeni u jedno u konfučijanizmu, koji se očituje u "organskom spoju teorije i prakse".

Ideja da se kineska kultura treba vratiti izvorniku i otvoriti novo, te da znanje mora biti korisno državnim poslovima ne samo da se jasno odražava u egzegezi klasičnih tekstova, već ima i osobitu odrednicu, jedinstvenu u šumi naroda u svijeta, odnosno tradicije sastavljanja historijskih knjiga kineskih dinastija.

Tradicija sastavljanja historijskih knjiga pridaje važnost očuvanju dokumenata, a svrha očuvanja važnih dokumenata je učiti iz prošlih iskustava i pouka u novoj eri i nastaviti ono što su započeli prethodnici i ići naprijed u budućnost.

Kao što je raspravljeno i objavljeno na 24. Svjetskom kongresu filozofije s temom "Naučite biti čovjek" održanom u Pekingu od 13. do 20. avgusta 2018, živjeti u savremenom civiliziranom svijetu kojim dominiraju nauka i tehnologija i kojim dominiraju instrumentalna racionalnost i praktične korisnosti, trebali bismo sveobuhvatno i duboko razmišljati o tome "kako bi ljudi trebali živjeti", "kako obrazovati ljudsku prirodu".

        Kojim životnim konceptima kineska kultura može doprinijeti?

Koncept života i smrti kontinuirane reprodukcije rađa se u beskonačnom slijedu i ljudi bi trebali cijeniti život dok su živi i biti sretni kad su mrtvi

Samo ljudi, uspostavljaju društvo, zaustavljaju beskrajna ubijanja i formuliraju etiku muža i žene, oca i sina.

Iz blagonaklonosti možemo vidjeti da su svi ljudi dobri. No, nekim ljudima urođena dobrota kasnije bude oštećena i jako oslabi, pa čine zlo.

Budući da je život dragocjen, smrt nije strašna. Dakle, za drevne Kineze, ono za čime bi trebao težiti nije kakvo blagostanje i vječni život koji se može dobiti nakon smrti, već kakav doprinos može dati zajednici i kako biti dostojanstven.

Zašto su patrioti u savremenoj Kini konačno odabrali marksizam koji se tamo najuspješnije razvio? Koncept života jedan je od faktora. Marxov koncept života je antizapadnjački i antihrišćanski, te zagovara ovu obalu, a ne onu drugu. Iz tog razloga, nakon što poprimi kineske odlike, rado će ga pozdraviti mnogi Kinezi.

Kako kineska kultura uspostavlja društvene ideale i uvjerenja?

Idealno društvo nije san, ono je realna težnja i cilj borbe. U savremeno doba, posebno u kritičnom trenutku nacionalnog pokoravanja i genocida, došlo je do velikih promjena kakvih nije bilo 2000 godina.

Xi Jinping je citirao riječi "Li Yuna" u izvještaju 19. Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine i istaknuo: "Kada je Veliki Tao prevladao, cijeli je svijet bio jedna zajednica. Stojeći na ogromnoj zemlji više od 9,6 miliona kvadratnih kilometara, upijajući kulturne nutrijente akumulirane dugom borbom kineske nacije više od 5000 godina, i posjedujući veličanstvenu moć više od 1,3 milijarde Kineza, slijedeći put socijalizma s kineskim karakteristikama, imamo neuporedivo široku pozornicu vremena, neuporedivo duboko historijsko nasljeđe i neuporedivo snažnu odlučnost da se ide naprijed."

Kako se kineska kultura suočava s drastičnim promjenama u svijetu?

S ubrzanim razvojem biotehnologije i umjetne inteligencije, globalnog umrežavanja, informatizacije i velikih podataka može se reći da se čovječanstvo u 21. vijeku suočava sa nezamislivim promjenama, a intenzitet tih promjena može biti čak daleko intenzivniji nego u prethodnim vijekovima.

Više od dvije hiljade godina svijet je prolazio kroz ogromne promjene, kineske dinastije su se mijenjale i svijet se mijenjao. Međutim, u poređenju s drugim civilizacijama u svijetu, jedino je kineska civilizacija zadržala snažnu koherentnost i jedinstvo. Razlog zašto kineska civilizacija ima takvu vitalnost i održava vlastitu civilizaciju bez prekida leži u mudrosti kineske kulture u suočavanju s promjenama.

Iako postoje neke dileme, u cjelini smo proces modernizacije (koji je na Zapadu trajao više od 400 ili 500 godina) završili u samo 150 ili 60 godina.

Od reforme i otvaranja, Kina je emancipirala um i oslobodila proizvodne snage, što nas je natjeralo da napravimo skok u procesu modernizacije. To je duboko povezano s mnogim ideološkim resursima koji se neprestano mijenjaju i napreduju u našoj kulturi.

Naime, iako su promjene u 21. vijeku drastične, pa čak i radikalne, njihova srž je razvoj i usavršavanje života „kontinuirane reprodukcije u beskrajnom nizu“. Na primjer, u smislu nauke i tehnologije, izvorna namjera umjetne inteligencije je osloboditi čovječanstvo dosadnog posla, a brzi razvoj biotehnologije je liječenje ljudskih bolesti. Naravno, baš kao što sve tehnologije imaju svoju nekontroliranu stranu, te dobre polazne tačke mogu donijeti i nepredvidive posljedice, ali sve dok se uvijek držimo načela života na prvom mjestu, ipak možemo pronaći izlaz.

Kako kineska kultura reagira na globalno siromaštvo?

Kina je zemlja puna topline i ljubavi, pojam milosrđa postoji od davnina, a misao o milosrđu ima dugu historiju. Od reforme i otvaranja, suočeni sa siromašnom i slabom zemljom, Komunistička partija Kine i vlada su proširile dobrobiti za ljude, skupile mudrost, objavile rat siromaštvu i krenule putem smanjenja siromaštva s kineskim karakteristikama. Kineski stil smanjenja siromaštva stvorio je kinesko čudo u historiji smanjenja ljudskog siromaštva. Takođe je iznijela kineski plan za smanjenje međunarodnog siromaštva i pridonijela kineskoj mudrosti.

Kina je najmnogoljudnija država na svijetu. Zbog dugotrajnih ratova i drugih razloga, u njoj je najviše siromašnog stanovništva. Od osnivanja Narodne Republike Kine, Komunistička partija Kine i kineska vlada naslijedile su tradiciju pružanja liberalne pomoći masama i oslanjanja na sva korisna mišljenja. Dali su sve od sebe da objave rat siromaštvu i vodili su dugotrajnu bitku za pomoć siromašnima.

Kao najveća zemlja u razvoju na svijetu, Kina ne kopira samo međunarodno iskustvo u smanjenju siromaštva, već aktivno istražuje, neprestano reformira i inovira te kreće putem smanjenja siromaštva s kineskim obilježjima – ublažavanja siromaštva u kineskom stilu. U isto vrijeme, iako je kinesko djelovanje na smanjenju siromaštva postiglo veliki uspjeh, kineska vlada je aktivno dijelila kinesko iskustvo u smanjenju siromaštva i proširila saradnju s međunarodnom zajednicom, pomogla nerazvijenim zemljama da ublaže siromaštvo kroz pomoć u smanjenju siromaštva, razmjenu iskustva u smanjenju siromaštva i učestvovanje u globalnom upravljanju siromaštvom, te iznijela kineske planove i pridonijela kineskom mudrošću smanjenju svjetskog siromaštva.

Od 1970-ih i 1980-ih, veliki uspjeh Kine u borbi protiv siromaštva takođe je ubrzao proces globalnog smanjenja siromaštva. Kao važna zemlja koja učestvuje u globalnoj borbi protiv siromaštva, Kina je jedina zemlja na svijetu koja je postigla prepolovljenje siromašnog stanovništva prije Milenijumskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda. Nezavisno je preokrenula začarani trend stalnog porasta globalne siromašne populacije više od pola vijeka, dala izvanredan doprinos globalnoj borbi protiv siromaštva i pružila kineske ideje. Kineski višestruki pristup borbi protiv siromaštva državnog upravljanja, političkih smjernica i učestvovanja nevladinih organizacija proizveo je velike društvene učinke i postigao izvanredne rezultate za međunarodnu zajednicu.

Kako kineska kultura eliminira hegemonizam i terorizam?

Od 20. vijeka hegemonizam i terorizam postaju sve žešći i postaju dvije velike sile.

Prema osnovnom konceptu kineske kulture, u bavljenju nacionalnim i stranim odnosima, moramo zagovarati "univerzalnu ljubav prema svijetu" i "nacionalnu autonomiju" prema lokalnim uslovima, što je visoko sažeto u „Knjizi obreda“.

Kineska kultura očito se protivi jedinstvenim vrijednostima i egocentrizmu, te se odlučno suprotstavlja tiraniji prisiljavanja drugih na poslušnost samima sebi i nasilnog potiskivanja.

Sve zemlje i narodi u svijetu trebaju slijediti načela "traženja zajedničkog jezika uz zadržavanje razlika" i "sklada razlika", jasnog razlikovanja subjekta od objekta, te ne smiju dominirati subjektom i silom prisiljavati druge da se pokoravaju silom i hegemonijom.

Šta kineska kultura može doprinijeti pomirenju sukoba civilizacija?

U razmjenama, pa čak i sudarima s drugim civilizacijama više od 5000 godina, kineska je civilizacija bila inkluzivna i zadržala je snažnu vitalnost, iza sebe je ostavila mudrost "cijeniti sklad", "ne maltretirati slabije", "sklad već različitost" i "sklad s diversifikacijom" za buduće generacije.

Kulturološke razlike mogu dovesti do sukoba, pa čak i ratova, ali ne možemo misliti da će "razlike" neizbježno dovesti do sukoba i ratova

Značenje kulture "sklada" može se reći da "jaki ne maltretiraju slabije, a oni s više ljudi ne maltretiraju one s manje ljudi".

. „Doktrina srednjeg“ kaže da oni na višem položaju ne bi trebali maltretirati one na nižem položaju.

Kineska tradicija pazi na "sklad je dragocjen" i "sklad uz različitost", te zagovara da "jači ne maltretiraju slabije, a oni s više ljudi ne maltretiraju one s manje ljudi", što je pravi lijek za hegemonizam i politiku moći.

Ovaj koncept sadrži ideje i mudrost "sklada između ljudi i prirode", "svijet je javnost", "skladna integracija porodice, pa čak i zemlje" i "sklad uz razliku". To nasljeđuje i prenosi bit izvrsne kineske tradicionalne kulture "sklad i mir se cijene".

Šta može kineska kultura doprinijeti budućnosti čovječanstva?

Gledajući unatrag na evoluciju zapadne misli do današnjih vremena, nije teško ustanoviti da se zapadna civilizacija uvijek kretala naprijed pod dominacijom dviju krajnosti slijepog optimizma, pesimizma i očaja. Gledajući unatrag pet hiljada godina, kao jedina neprekinuta civilizacija na svijetu, koncept svakodnevne obnove i kontinuirane reprodukcije rađa se u beskonačnom slijedu, i osjećaj teškoće biti svjestan mogućih opasnosti u vrijeme mira, i kada zemlja preživi, ljudi ne smiju zaboraviti opasnost od izumiranja, važna je lozinka koja traje hiljadama godina.

Nasuprot tome, zadnjih godina Kina je uložila napore da zagovara i preuzme vodstvo u praksi koncepata "saradnje u kojoj svi dobivaju", "zajedničkog savjetovanja, zajedničke izgradnje i dijeljenja" i "izgradnje zajednice sa zajedničkom budućnošću za čovječanstvo", koji je pridonio mnogim kineskim planovima i razvojnom zamahu međunarodnom upravljanju. Od Inicijative "Jedan pojas, jedan put" do uspostavljanja novog međunarodnog odnosa u kojem svi pobjeđuju, od predlaganja osnivanja Azijske infrastrukturne investicijske banke do aktivnog učestvovanja u rješavanju raznih velikih međunarodnih problema, Kina igra sve važniju ulogu na svjetskoj sceni. "Kineski model" i "kineska mudrost" sve su više zabrinuti i prepoznati u svijetu.

Može se reći da je ovaj osjećaj teškoće napornog rada na jačanju zemlje i obogaćivanju naroda blago tradicionalne kulture kineske nacije hiljadama godina, osnovni duh kineske kulture, izvor motivacije za Kineze da nacija bude pozitivna i ide naprijed, i duboko ukorijenjeni razlog zašto je kineska civilizacija bila neprekinuta hiljadama godina.

Na kraju možemo da zaključimo da je kineska kultura važna grana svjetske civilizacije. Ne samo da je dala izvanredan doprinos razvoju ljudske civilizacije u proteklim hiljadama godina, već će takođe osigurati neiscrpne bogate resurse čovječanstvu za rješavanje raznih velikih problema i postizanje sveobuhvatnog i održivog razvoja u budućnosti. U potpunosti će iskoristiti svoj uzorni značaj i napraviti vlastitu kreativnu transformaciju i inovativni razvoj, pridonijeti novom proboju ljudske civilizacije.

Ukratko, kineska kultura može pružiti bogate ideološke resurse za budući razvoj čovječanstva na svim nivoima. Sve dok ih aktivno mobiliziramo, možemo pridonijeti svojom jedinstvenom mudrošću trenutnoj promjeni i budućem razvoju svijeta.

Mr. sc. Žarko Milenić