Nakon povratka u Rusiju u njezinom poduzeću u Moskvi su odlučili prirediti skupnu izložbu fotografija svojih djelatnika. Natalija je iz velikog mnoštva izabrala fotografiju koju je nazvala „Proljeće u Brčkom“. Bila je to fotografija dječjeg igrališta, snimljena u brčanskom naselju „Š“.
Ta je fotografija na spomenutoj izložbi bila vrlo zapažena i Natalija je za nju polučila nagradu.
Neki posjetitelji te izložbe pitali su Nataliju gdje se nalazi taj grad Brčko. Ona im je odgovorila da se nalazi u Bosni i Hercegovini. Bilo ih je koji su je pitali gdje je ta Bosna i Hercegovina.
Ona im je odgovorila da se nalazi na Balkanu i da je to dio nekadašnje Jugoslavije.
Neki su čili za Srbiju i Hrvatsku ali za Bosnu i Hercegovinu nisu.
Oni koji su ipak čuli za Bosnu i Hercegovinu su rekli da znaju za njezin glavni grad Sarajevo, da znaju za Banju Luku, neki su čuli i za Mostar, ali nitko od njih nije čuo za grad Brčko. Pitali su gdje se nalazi i Natalija im je objašnjavala da se nalazi na sjeveru zemlje, na rijeci Savi, na granici s Hrvatskom i blizu granice sa Srbijom. Objašnjavala im je i što je to Brčko distrikt Bosne i Hercegovine.
Mene je ta fotografija sjetila na nekadašnje igralište koje se nalazilo blizu kuće mojih roditelja u mjesnoj zajednici „Četvrti jul“. Ta se mjesna zajednica tako naziva i danas ali tog igrališta više nema. Na mjestu gdje se ono nalazilo prije posljednjeg rata sada su izgrađene kuće.
Sjetio sam se i jednog murala koji sam vidio u Osijeku i na kojem je prikazan dječak koji plače uz natpis „Vratite mi moje igralište!“
Moje igralište nije vraćeno, sagrađeno je na drugom mjestu u drugoj, susjednoj mjesnoj zajednici. Ono je manje od onog mog, tako sam čuo od jednog susjeda. Nisam ga otišao vidjeti.
Posjetivši mog brata Gorana i majku u Spijkenisseu kod Rotterdama u Nizozemskoj vidio sam niz fotografija našeg igrališta na koje sam dolazio igrati nogomet i družiti se s djecom iz bližeg i daljeg susjedstva, doduše znatno manje od Gorana koji je bio veliki talent za nogomet te bio u sastavu raznih momčadi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Nizozemskoj.
Pogled na te fotografije me rastužio. Malo je nedostajalo da zaplaćem kao onaj dječak s murala u Osijeku.