U jednome osvrtu na vaš rad nazvao sam Vas Kraljicom instrumenata. Za one koji Vas manje poznaju a takvih je sve manje, što bi ste rekli ukratko o sebi na pitanje: Tko je Tea Kulaš?
Nikola Šimić Tonin, Busovljak, a rođen, 8. siječnja 1962. Crkvice - Zenica, BiH. Pjesnik, pripovjedač, putopisac, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu i esejist, pisac udžbenika, književni, kazališni, filmski, likovni kritičar, tekstopisac i novinar. Osnovnu školu završio, u Busovači: I, III, IV, V. Drugi razred osnovne škole u selu Foći kod Doboja, sedmi i osmi i Ugostiteljsku školu u Doboju. Stipendist Istraturista iz Umaga, školovao se uz rad, do razine Više Ugostiteljske škole, radio gotovo sve poslove u ugostiteljstvu od konobara do voditelja ugostiteljskih objekata, jedno kraće vrijeme i kao nastavnik praktične nastave za konobare. Živio u 36 gradova od toga u 11 kraće periode u mnogim europskim zemljama. Aktivno se služi njemačkim, ruskim i talijanskim jezikom. Sustavno radi na sebi, pobornikom je cijeloživotne naobrazbe, nastavljajući daljnje školovanje uz rad do akademske razine.
Često razmišljam o Krapnju. Otoku Krapnju, i pitam se: Kako su se krapljanski ronioci osjećali u ronilačkim odijelima sa cipelama od olovnih đonova dok su se spuštali sa barkase u morsku dubinu, njihov svijet je bila mrtva morska tišina, bubnjanje u ušima, bitka sa teretom pod morem, čuvanje od morskih struja i često gledanje smrti u oči. Za mog boravka, života i rada na otoku Krapnju često sam razgovore navodio na tu temu pronalazeći izuzetne sugovornike kojih među žiteljima Krapnja nije manjkalo.
Sjećanje na bračni par Tomljanović
Polazište ove teme je ljubav, ljubav Ivana i Ane, ljubav prema planinama, ljubav prema planinarstvu, ljubav prema Paklenici, velebnome Velebitu … LJUBAV. Nagonska i opsesivna, veća od želje, veća od uspomene, veća… u njihovim djelima otvara svoje riznice. Miris šume, šapat vjetra, drhtaj kamena, pogled nesputan krilati srca i otpravlja ih, misli u ushitu, mjestima koja ne pripadaju ovome svijetu.