ČITANJE Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“

Evanđelje (Iv 1, 35-42)

Čitanje svetog

Evanđelja po Ivanu 

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«. Riječ Gospodnja.

Vidi komentar: fra A. Augustinović: Povijest Isusova I, str.75-3)

PRVI POZIV ANDRIJE I IVANA

(PRVI DANI OŽUJKA G. 28)

Iv 1,35—39

Prvi poziv dvojice prvih učenika jest prvi Isusov misionarski čin, koji je izričito zabilježen u evanđelju.

Ovdje nas već predusreće jedan stari problem, još uvijek bez sigurnog rješenja.

Već tih prvih dana djelovanja, četvrto evanđelje nam pripovijeda ovdje (rr. 35—51) jedan niz poziva na učeništvo. Čovjek bi rekao da se radi o definitivnom pozivu, jer ovi učenici prate Isusa posvuda za ovih prvih mjeseci, koji prethode dugom galilejskom djelovanju (usp. 2,11.12.17; 3,22;4,8.27. 31.33).

Sa svoje strane, sinoptici govore, ali već za vrijeme galilejske djelatnosti, o drugom nizupoziva: najprije dvaju parova braće (Mk 1,16—20 i paral.), zatim Levija (Mk 2,13—14 i paral.), izatim Dvanaestorice (Mk 3,13—19 i paral.) Ta su kazivanja potpuno različita jedno od drugog: s obzirom na pozvane osobe i na mjesto i vrijeme poziva.

Kako ih uskladiti? Mislim da ovdje treba imati u vidu slijedeće čimbenike:

— Nije moguće paralelizirati spomenute dogañaje: svaki pokušaj te vrste udario bi na nesavladive poteškoće.

— Ne bi bilo pošteno priznati povijesnu vrijednost jednom kazivanju a zanijekati je drugom.

— Sinoptici počinju javni Isusov život sa službom u Galileji; nije čudo da nemaju nikakvih podataka o svemu onom što se dogodilo prije toga perioda.

— Općenito se priznaje da četvrto evanñelje nastoji da popuni sinoptike.

— Ni u samim sinopticima učenici nisu bili pozvani svi u isto vrijeme; postoji kao neko stupnjevanje.

Poslije ovih opaski, iskreno mislimo, da se treba povratiti tradicionalnom rješenju problema, koje pretpostavlja dva poziva: jedan prvi, privremeni poziv, u početku službe (Iv), i drugi, definitivni, poziv za vrijeme galilejske djelatnosti (sinoptici). To je najnaravnije i najrazumnije rješenje (ne lako izbjegavanje poteškoće) iz slijedećih razloga:

— Tako se svim kazivanjima na jednak način priznaje njihova povijesna vrijednost, kako to iziskuje znanstveno poštenje.

— Bez ovog prethodnog dodira (Iv), potpuno je psihološki neuvjerljivo kazivanje sinoptika.

Čovjek ne mijenja tako lako svoj način života. To da su se učenici onom zgodom odjedanput odlučili, pretpostavlja prethodno vrijeme razmišljanja i mjerenja svih za i svih protiv. Inače bi trebalo pretpostaviti, da je Isus hipnotizirao ili vrhunaravno utjecao na te odluke, što bi bilo protivno njegovom načinu postupanja s ljudima i njegovom apsolutnom poštivanju ljudske slobode.

— Prvi poziv, privremen, pokazuje da i Isus ne uzima stvari olako. Ako netko namjerava osnovati solidnu zajednicu, treba prije misliti na neki period kušnje. To je upravo ono što čini Isusovom metodom »stupnjevanja«. Prvo poziva buduće učenike i traži od njih da budu s njim cijelog ovog prvog perioda (par mjeseci); tako imaju dovoljno vremena da se međusobno upoznaju, oni njega i on njih. Kad su zatim stigli u Galileju, daje im slobodu, da se, ako hoće, povrate svom prijašnjem životu (usp. Mk 1,16 i paral.); tako mogu isporediti ono što ostavljaju i ono što ih čeka u Isusovoj zajednici. Kako ćemo vidjeti, ovo vrijeme sazrijevanja traje otprilike mjesec dana, a za neke i više. To je vrijeme potrebno i da oni srede sva obiteljska pitanja, za slučaj da se odluče poći s Isusom. Kad zatim dođe definitivni poziv, njihova neposredna odluka nije ni nepromišljen čin ni psihološko silovanje, nego plod zrelog i ozbiljnog razmišljanja, potpuno slobodni i svjesni svega što na se preuzimaju. Isus poštiva osobnu slobodu odluke; bez toga, njega slijediti ne bi imalo nikakve zasluge.

Kod ovog prvog poziva spominje se samo pet učenika (Andrija, Ivan,65 Petar, Filip i Natanael), ali treba pretpostaviti, da je Isus isto tako postupio i s drugima, dok nije došao do broja dvanaest. Za vrijeme svoga kratkog boravka u Galileji, o kojem ćemo ubrzo govoriti, Isus je imao prilike upotpuniti doticaje s dotičnim osobama.

Poslije ovih bilježaka, možemo sada vidjeti kazivanje u kojem nam se pripovijeda prvi Isusov doticaj s prvim učenicima.

Događaj se odigrava sutradan iza posljednjeg Ivanovog svjedočanstva, na istom mjestu (Betanija s onu stranu Jordana).

Ova dva čovjeka bili su Ivanovi učenici i upravo su bili u društvu svog učitelja, kad vidješe Isusa kako prolazi u blizini. Krstitelj im ga pokaže i predstavi kao jaganjca Božjeg; vidi se da ova dvojica nisu bila prisutni dan prije i da nisu čuli toga izraza. Sigurno je učinio na njih dubok utisak i pobudio veliko zanimanje za tu osobu, jer odmah odlučiše da pođu za Isusom. U dani čas on se okrene, i videći da idu za njim, upita ih što žele. Oni mu odgovore s drugim pitanjem, o mjestu gdje on boravi. S tim mu daju do znanja, da bi željeli porazgovarati se s njim nadugo i mirno, nasamu, u njegovom stanu. Isus ih pozva da pođu s njim i vide mjesto. Vjerojatno je to bila neka kuća u selu u kojoj je bio kao gost; ili možda neka privremena koliba koju si je sam bio načinio u polju. Ova dva uzvanika pođoše s njim i ostadoše kod njega cijeli taj dan. Ali, dan se (prema židovskom načinu računanja) već svršavao, jer je bilo četiri sata poslije podne i ostala (su samo dva sata do zalaska sunca. Sigurno je, radi toga, da su ova dvojica ostala s Isusom i preko noći; istočnjačko gostoprimstvo ne bi Isusu dozvolilo da ih otpusti u taj sat.

Ništa se ne kaže o čemu su njih trojica govorili tog popodneva i te noći. Ali, znamo to neizravno. Kao rezultat sastanka, dva učenika postigoše sigurnost da je Isus Mesija (usp. r. 41); dopušteno je zaključiti da je to također bio predmet njihovog dugog i prisnog razgovora.

Od dvojice prvih učenika, jedan je izričito spomenut po imenu: Andrija, brat Šimuna Petra. Drugi se ne spominje poimenice, ali upravo zbog toga sigurno je da se radi o Ivanu evanđelistu; u prilog tome moglo bi se navesti ovaj vrlo živi i osobni način pripovijedanja, svojstven nekom očevicu; također i ova prividno nevažna potankost (»bilo je to oko desetog sata«), koja, u stvari, otkriva intimnost i veliku ljubav prema Učitelju, što je također jedna od oznaka ovog evanđelja. Ovo tradicionalno mišljenje, daleko je najvjerojatnije, iako ne posve sigurno.

Sudeći po rezultatu sastanka (uvjerenje da je Isus Mesija), može se nagađati, da su se oba učenika već tada odlučili slijediti Isusa. Naslov »Rabbi« (učitelj), nedavno samo uglađeni pozdrav (r. 38), postaje sada za njih stvarnost. Oni su njegovi učenici.

Andrija to dokazuje odmah, pridobivši svog brata Šimuna.

PRVI POZIV PETRA

(PRVIH DANA OŽUJKA G. 28)

Iv 1,40—42

Premda se ovaj put ne ponavlja formula »sutradan«, treba je postaviti, jer je dan prije (a vjerojatno i noć) Andrija ostao u društvu s Isusom. Mjesto je još uvijek isto: transjordanska Betanija.

Prije nego što uradi išta drugo, Andrija traži svog brata Šimuna, koji se također nalazi na Jordanu među Ivanovim učenicima. Iskustvo koje je proživio dan prije bilo je tako jako, da nije mogao čekati: htio je podijeliti svoju sreću sa svojim bratom i privezati i njega za novog Učitelja. Našavši Šimuna, saopći mu da su našli Mesiju (grčki Krista, ili Pomazanika). Samo to, ništa više. On je apsolutno uvjeren. S tim uvjerenjem i s tom hitnjom vodi ga pred Isusa, da se i on lično uvjeri u istoj stvari.

Isus ga pogleda prodorno pa mu reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov, ali zvat ćeš se Kefa«; to je prijepis aramejske riječi koja znači »pećina«, grčki Petar »(kamen«). Drugo ime, drugi život. Novo ime, novo posebno poslanje. Zasada se, naravno, radi samo o najavi. Kasnije, svi će razumjeti doseg poslanja, sadržanog u ovom imenu (usp. Mt 16,18—19; Iv 21,15—17).

Ova epizoda otkriva nam nešto o Isusovom poznavanju ljudi. Naravno, ono što se najprije naglašava, to je njegovo vrhunaravno poznavanje. Tako je on poznavao »nutrinu svakog čovjeka«, bez potrebe da mu netko kaže nešto o nekomu (Iv 2,25). Tako je on poznavao intimni život Samarijanke (Iv 4,16—19), i mrmljanja svojih učenika iako ih nije čuo (Iv 6,61: tekst kaže, da je to znao »u samom sebi«, unutar; znanje koje dolazi

Ovdje reproduciramo povijesni smisao događaja, što ne isključuje i simbolički smisao, koji se stalno ponavlja u četvrtom evanđelju a koji bi ovdje izražavao narav Kristova učenika: »slijediti« i »tražiti« dva su uvjeta da netko bude učenik; »naći ga« i »ostati s njim« je nagrada onima koji ga znadoše tražiti i slijediti.

Tako, našavši se prvi put sa Šimunom, zna mu ime i da je sin Ivanov.

Ali, ipak, on posjeduje i izuzetnu naravnu intuiciju. Radi se o njegovom »pogledu«. On gleda ljude intenzivno, duboko, istražujući samo dno bitka. Njemu je dovoljno »vidjeti« nekoga, pa da obuhvati cijelu njegovu ličnost. On »čita« ljude. Zbog toga, on može jednom jedinom riječju izraziti bit neke osobe, obilježujući u isto vrijeme njezinu sudbinu; tako radi sa Šimunom na ovom mjestu, a kasnije će to uraditi s Natanaelom (rr. 47—48).

I sinoptici će nam govoriti o ovom pogledu, kojim će Isus savršeno vladati svim situacijama. Tako, već pri ovom prvom susretu, Isus je »vidio« Šimuna u potpunosti, i našao ga pogodnim za posebno poslanje, koje mu je već tada bio odlučio povjeriti. Usprkos svih nesavršenosti Petrovog karaktera, Isus se nije prevario. Evanđelje nije zabilježilo Petrovu reakciju na ovaj susret. Kršćanska ju je zajednica previše dobro poznavala, da bi evanđelist osjetio potrebu reći nešto o tome.

OBAVIJESTI

DANAS JE MLADA NEDJELJA – Sv. MISE: U 8 sati: Za + Lucu Vidović, u 11 sati, Za župljane ove župe.  Pobožnost klanjanja i blagoslov !

SVETE MISE kroz slijedeći tjedan, u Župnoj crkvi, u 8 sati:

Ponedjeljak:  Za + Božu Grgić i dr. Utorak, Za + Iliju i Katu Lučić, Srijeda: Na nakanu, Četvrtak: Za + Zoru Antunović,

Petak: Za + Marijana Jurković, Subota: Za + Na nakanu za zdravlje Nedjelja, 24.01.2021.  Ulović, u 8,30 s. za +Luku i + Jakova Radošević, Laništa u 9 sati, za+ Bartola + Maru i njihove umrle iz obitelji Filipoić, Vitanovići u 9,45 sati,Na nakanu jede osobe Ulice u 11 sati,  Za sve župljane.

DAROATELJI ZA CRKVU: 1.Stijepić Joko +Stjepana, Vit. 200 KM, 2. Pavić Ana + Mate, Vit. 100 KM, 3. Babić Marijan – Vinka, Vit. 100 KM, 4.Babić Zdravko + Petra, Vit 50 Eura,5. Mišković Mato + Marka, Vit. 100 Eura, 6. Babić Niko + Mate, Vit. 100 KM, 7. Josipović Blaž + Joke 50 Eura, 8. Mijić Anica + Mate 50 KM, 9. Bosankić Ilija + Nike, 100 Eura, 10. Bosankić Franjo + Mate 200 KM, 11 . Bosankić Juro + Ilije 100 Eura, 12. Bosankić Petar + Ilije 50 Eura, 13. Grgić Mato +Ive, Vit. 100 Eura, 14. Ilić Mijo +Filipa, Vit. 100 Eura, 15. Ilić Stjepan + Filipa 200 Eura, 16. Sluganović Niko + Mije 100 Eura, 17. Đurđević Martin + Ante D.V. 100 Eura, 18. Franjić Ivo + Ante D.V. 50 Eura, NASTAVLJA SE!

• Darovatelji za Franjevačku. kuću:
• Darovatelji za klupe Ulović: Radošević Blaž + Petra 50 KM
• Darovatelji za čišćenje crkve:
• KRUH SV. ANTE…
• PRIKUPLJENA POPOMOĆ ZA POSTRADALE U PETRINJI, GLINI I SISKU: 5.960,00 KM
• Velike mise: Za + Iku Bosankić – djeca.

Umrli u prošlom tjednu: 1. +Mara Filipović + Mije – Lipovac, 2. Ika Bosankić + Ive, Vitanovići

Fra Martin Antunović, župnik, mob. 061 721 660; Emal:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Fra Petar Matanović, župni vikar, mob. 061 103 603; Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.