KONTINUITET U OVOME VREMENU I PROSTORU –
SVOJEVRSNI JE PODVIG
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A tko je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti.
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna
I bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna.
Zapis o Zemlji, Mak Dizdar
Sredinom listopada, u vremenu Mjeseca knjige, od 2001, svake godine, u Tuzli, traju Dani Matice hrvatske.
Ove su godine Dani započeti pod sloganom:
KONTINUITET U OVOME VREMENU I PROSTORU – SVOJEVRSNI JE PODVIG.
Ogranak MH u Tuzli je osnovan 1882. a rad je oživljen 2001. g.
U međuvremenu – traju! Ove, dvadesete, jubilarne godine od osnutka, Dani su trajali od 14. listopada do 18. studenoga. Gosti, prijatelji i sudionici MH, ove godine, susretali su se šest puta. Svakoga tjedna četvrtkom, u eminentnim prostorima, u kojima se, predstavlja kultura koja se kroz godinu, stvara ili gostuje u Tuzli: Međunarodna galerija portreta, Dom književnosti – Centar za kulturu, KŠC svetoga Franje, Narodna i univerzitetska biblioteka Derviša Sušića i Društvo Hrvatski dom, Tuzla.
Dva okrugla stola (Kontinuitet u ovome vremenu i prostoru – svojevrsni je podvig te Bosanski franjevci i slavenstvo);
Radionica kreativnoga pisanja i govorenja;
Predstavljanje poetskoga stvaralaštva umjetnice Jagode Iličić;
Kazališna predstava: Lutz Hubner, Gretica, str. 89;
Predstavljanje časopisa Gradovrh XVII.
Nisu Tuzlaci, Matičari, miljenici ljubimci ni jedne politike: ni lokalne, ni kantonalne/županijske, ni federalne ni državne pa, što jest-jest, ni raznih institucija države Hrvatske. Redovito se rad MH iz Tuzle hvali, ponekad neumjereno i neutemeljeno, ponekad opravdano, ali „kesu nitko ne driješi“ i osim časopisa, sve se realizira bez očekivanih i adekvatnih nadoknada. Baš sve!
Nije ukusno spominjati „neimaštinu, siromaštinu i babovu rđavu baštinu“, napisano je Uvodniku Gradovrha XVII pa se u Ogranku MH Tuzla ne žale i samouvjereno se pojavljuju u medijima i bosanskohercegovačkoj javnosti. S plemenitom zavisti (ne zlobno!) gledaju i slušaju o „uspješnim“ Maticama po Bosni i (osobito!) Hercegovini koje, poduprte sigurnim i etabliranim sredstvima, ostvaruju puno više, imaju ugledne goste i Festivale. Bio je jedan regijski Festival Ogranaka MH (Pečuh, Subotica, Osijek i Tuzla) koji je uspješno okupljao i marginalne ogranke (vjerujte, vrlo uspješno!), ali se jedne godine (navodno zbog nekih razmirica u Subotici?), spomenuti Festival – ugasio. Umjesto da svi priskoče i pomognu, „svak' se o svom jadu zabavio“ i pustili su kraju taj fini, potrebni i uspješni projekt!
Nema više kontakata s Tuzlom. Rijetki su pozivi u Ogranke, a nije lako ni odazvati se. Jer, ako ste nekada bili darovani, trebalo bi ponijeti uzdarje, a ako idete prvi puta, ne možete „prazne ruke“. Ma, nema kukanju i prigovaranju mjesta. Ipak je ovo izviješće o jednoj uspješnoj, renomiranoj, afirmiranoj, isprofiliranoj i uglednoj, u Tuzli već udomaćenoj, svakogodišnjoj manifestaciji.
U završnoj večeri, na predstavljanju Gradovrha, matičarima se, videolinkom iz Središnjice, pozdravom i čestitkom, obratio g. Miro Gavran, novoizabrani predsjednik MH.
Njegovi predšasnici, od prof. J. Bratulića, I. Zidića, prof. Damjanovića i prof. S. Botice, od oživljavanja rada, do danas dolazili su u Tuzlu i to je tuzlanskim matičarima puno značilo. Dolazili su i objavljivali u Gradovrhu ugledni profesori i književnici iz BiH i Hrvatske. Veliki je broj onih koji su nas pohodili i podržavali.
I ove godine bismo imali posjet da se taj, za nas važni, susret nije realizirao 18.11.1821. (n.b. Obljetnica pada grada heroja, Vukovara). U dvorani Galerije međunarodnoga portreta, na stolu ispred promotora, na jednom finom, crnom slavonskome zlatovezu, gorjela je svijeća i večer je bila u znaku posebnoga pijeteta Tuzlaka, koji imaju vlastita iskustva iz rata i vole Vukovar.
Mladi glumci, Doris Kovačević i Deni Erdeljac iz Gimnazije KŠC sv. Franje, (vodtelj Ivana Milosavljević, glumica i pedagoginja), izveli su ulomak iz drame M. Gavrana Kraljevi i konjušari. Bila je to svojevrna dobrodošlica novome predsjedniku koji nam je poručio da se nada skorom susretu i kvalitetnoj komunikaciji. Naše je da se nadamo, a g. Gavranu ostaje da realizira obećano. Vjerujemo mu!
U ovogodišnjem Uvodniku Gradovrha, između ostaloga, napisano je:
Dani MH u Tuzli, iz godine u godinu očekuje hitan odgovor na pitanje o sigurnosti svoga trajanja , da prostite! U uljuđenom razgovoru nikada se ne spominje „neimaština, siromaština i babova rđava baština“, da ponovno parafraziram parafrazu Marka Vešovića.
Sve se nešto nadamo da će doći godina kada ćemo ležerno, bez grča i bez sklopljenih ruku (ne na molitvu!), ući u realizaciju Dana i časopisa koji ne želimo pustiti kraju. Ufamo se, što bi rekli naši stari, da ćemo to dočekati, a kad se to desi, svima ćemo, urbi et orbi, s radošću objaviti.
Nećemo više kukati. Jedne ćemo se godine, prkosni od sna, popeti na Gradovrh (brdo iznad naselja Solina, na kojemu je stajao samostan koji je ilustriran na koricama časopisa), kleknuti „na gola koljena“ i zahvaliti, onome kome treba. To će biti, vidjet ćete!
Ovi, 20. po redu, Dani MH Tuzla 2021. održani su, unatoč svemu. Podržani (u zadnji čas) od Vlade TK, oni su, što bi rekli loši govornici, ugledali svjetlo dana. Tuzlaci su se susretali u radosti i prijateljstvu, časopis je predstavljen, sredstva još nisu „legla“, ali su odobrena i - hvala Vladi!
Pozdrav iz Tuzle!
Na poveznici https://youtu.be/WGyLFSwhFUE?t=21 je video obraćanje predsjednika Matice hrvatske Mire Gavrana u povodu Dana Matice hrvatske u Tuzli i 20. obljetnice Ogranka.